недеља, 01. мај 2016.

Kako dosegnuti osjećaj mira uprkos drugima?

Dugo je trebalo Gospođici da ponovo zatraži pomoć od knjige sveopšte mudrosti . Danima je osjećala odbojnost prema istoj, osjećala se prevarenom. Sve se činilo prosto i jednostavno, ali čim se dogodila nova situacija, za koju se nije ranije pripremala, ništa više nije uspjevalo. Nije mogla da se usidri u svoj mir. Vezala se za sve što je pogrešno i na pogrešan način. Osjećala je da se gubi i to više nego ikada, baš zato što je znala za onaj osjećaj spokoja, teže joj je bilo prihvati svo to nezadovoljstvo i razne komplikacije kojima sama nije vidjela svrhu. Iako je prekinula sve što joj oduzima mir, teško se vraćala sebi, na onaj samo njoj poznat način. Kako je vrijeme prolazilo, ljutnja je prešla u nezainteresovanosti, i tek kada joj se vratio onaj osjećaj da ima prava na srećan i ispunjen život, otvorila  je knjigu sveopšte mudrosti.
Činilo joj se da je prošla cijela vječnost kako joj previranja u njoj nisu dala mira. Uzalud je sebe podsjećala na sve ono što je naučila, pročitala, doživjela i iskusila, na sve dokaze koje je već imala kod sebe kao rezultat praćenja svoje unutrašnje mudrosti.  Tih dana kao da nije mogla da nađe ključ za sve te kutije u svojoj svijesti i podsvjesti, u svom umu, kako bi krenula dalje ispunjena i srećna. Nije razumjela kako će uopšte sa svim tim novim spoznajama i uvjerenjima da funkcioniše u ovom svijetu, gdje nisu svi došli do tih spoznaja. Činilo se nemoguće, a nije više mogla nazad. Kada je jednom osjetila taj veličanstveni osjećaj slobode, ništa nije moglo da joj zamjeni taj mir i spokoj, na koji je znala da ima pravo. Ono što nije znala je to, kako da dosegne taj osjećaj uprkos drugim ljudima i tom svijetu koji nije uvijek onakav kako ga ona doživljava i zamišlja?
Draga naša Gospođice, toliko ljepote u tebi ima, toliko snage i ljubavi, želja i snova, tvoja osjećanja te nepogrešivo vode tamo gdje si naumila. Niti jednog trena nemoj da sumnjaš u tišinu koju čuješ. Tvoj um može da vrišti koliko hoće, ali kad zatvoriš oči ti sve znaš. Već i sama znaš, kad god osjećaj u tebi nije dobar, samo se zapitaš „zašto je to tako?“ i sama ćeš dobiti odgovor i bez bilo kakve knjige.


I sad se pitaš kako da dosegneš mir i spokoj uprkos svima i svemu, kako biti to što jesi i kad su drugi oko tebe. Jednostvano samo budi  to što jesi. Prevaziđi potrebu da objašnjavaš drugima ko si, ili ko su oni. TI samo budi to što jesi. Mnogo je lakše nego što zamišljaš, ukoliko isključiš potrebu da fasciniraš bilo koga. Samo ti budi ti. Sjeti se kakva si kada si zaljubljena. Sjeti se tog osjećaja i onog trenutka kada otvoriš oči pomisli na taj osjećaj. Njeguj u sebi taj osjećaj. To je radost, na koju, da, imaš pravo. Lako ti je to razumjeti, jer se još sjećaš  kako se osjećaš kada si zaljubljena. Taj osjećaj traži u sebi svako jutro. Nemoj tražiti razlog da se zaljubiš, nego osjećaj. Bez obzira gdje išla i šta radila- osjećaj se zaljubljeno. Kada sretneš te druge ljude pitaće te „da se nisi zaljubila?“ - znaj da si na pravom putu da sve što dotakneš pretvoriš u ljubav. To je najlakši put da uvijek dosegneš svoj mir. Ne treba ti razlog da budeš zaljubljena, ali ako uvijek budeš negovala taj osjećaj u sebi, iz dana u dan, sve više i više, sve duže i duže, imaćeš puno razloga da budeš zaljubljena. Ne ljuti se na seba, niti na to što si se pogrešno vezala, jer nisi. Vezala si se onako kako su te naučili do sada. Sve tvoje dosadašnje spoznaje su te spriječile da svoju dušu stvaljaš u tuđe ruke, jer ti sad znaš da je tvoja duša tebi data da je njeguješ, voliš i paziš. Niko nije odgovoran za tvoju dušu, niti ima pravo na to. Ti to znaš i zato je čuvaš. Previranje je samo znak da tražiš svoju Istinu. Mudrost je uvijek tu za tebe i za svakog ko sem što postavi pitanje, potraži i odgovor. Mudrost i ljubav su uvijek tu i prate te, onoliko koliko ti čuješ tišinu u bujici zvukova. Bravo Gospođice, ti veličanstveno biće koje se razvija. Dostižeš neslućene visine. Mir sa tobom, mudrost u tebi, a ljubav je svuda oko tebe. 

Нема коментара:

Постави коментар