Dugo je trebalo Gospođici da
ponovo zatraži pomoć od knjige
sveopšte mudrosti .
Danima je osjećala odbojnost prema istoj, osjećala se prevarenom. Sve se činilo
prosto i jednostavno, ali čim se dogodila nova situacija, za koju se nije
ranije pripremala, ništa više nije uspjevalo. Nije mogla da se usidri u svoj
mir. Vezala se za sve što je pogrešno i na pogrešan način. Osjećala je da se
gubi i to više nego ikada, baš zato što je znala za onaj osjećaj spokoja, teže
joj je bilo prihvati svo to nezadovoljstvo i razne komplikacije kojima sama
nije vidjela svrhu. Iako je prekinula sve što joj oduzima mir, teško se vraćala
sebi, na onaj samo njoj poznat način. Kako je vrijeme prolazilo, ljutnja je
prešla u nezainteresovanosti, i tek kada joj se vratio onaj osjećaj da ima prava na srećan i ispunjen
život, otvorila je knjigu
sveopšte mudrosti.
Činilo joj se da je prošla cijela
vječnost kako joj previranja u njoj nisu dala mira. Uzalud je sebe podsjećala
na sve ono što je naučila, pročitala, doživjela i iskusila, na sve dokaze koje
je već imala kod sebe kao rezultat praćenja svoje
unutrašnje mudrosti. Tih dana kao da nije mogla da nađe ključ za
sve te kutije u svojoj svijesti i podsvjesti, u svom umu, kako bi krenula dalje
ispunjena i srećna. Nije razumjela kako će uopšte sa svim tim novim spoznajama
i uvjerenjima da funkcioniše u ovom svijetu, gdje nisu svi došli do tih
spoznaja. Činilo se nemoguće, a nije više mogla nazad. Kada je jednom osjetila
taj veličanstveni osjećaj slobode, ništa nije moglo da joj zamjeni taj mir i
spokoj, na koji je znala da ima pravo. Ono što nije znala je to, kako da dosegne taj osjećaj uprkos
drugim ljudima i tom svijetu koji nije uvijek onakav kako ga ona doživljava i
zamišlja?
Draga naša Gospođice, toliko
ljepote u tebi ima, toliko snage i ljubavi, želja i snova, tvoja osjećanja te
nepogrešivo vode tamo gdje si naumila. Niti jednog trena nemoj da sumnjaš u
tišinu koju čuješ. Tvoj um može da vrišti koliko hoće, ali kad zatvoriš oči ti
sve znaš. Već i sama znaš, kad god osjećaj u tebi nije dobar, samo se zapitaš
„zašto je to tako?“ i sama ćeš dobiti odgovor i bez bilo kakve knjige.
I sad se pitaš kako da dosegneš
mir i spokoj uprkos svima i svemu, kako biti to što jesi i kad su drugi oko
tebe. Jednostvano samo budi to što jesi. Prevaziđi potrebu da objašnjavaš
drugima ko si, ili ko su oni. TI samo budi to što jesi. Mnogo je lakše nego što
zamišljaš, ukoliko isključiš potrebu da fasciniraš bilo koga. Samo ti budi ti.
Sjeti se kakva si kada si zaljubljena. Sjeti se tog osjećaja i onog trenutka
kada otvoriš oči pomisli na taj osjećaj. Njeguj u sebi taj osjećaj. To je
radost, na koju, da, imaš pravo. Lako ti je to razumjeti, jer se još sjećaš
kako se osjećaš kada si zaljubljena. Taj osjećaj
traži u sebi svako jutro. Nemoj
tražiti razlog da se zaljubiš, nego
osjećaj. Bez obzira
gdje išla i šta radila- osjećaj se zaljubljeno. Kada sretneš te druge ljude
pitaće te „da se nisi zaljubila?“ - znaj da si na pravom putu da sve što dotakneš pretvoriš u
ljubav. To je najlakši put da uvijek dosegneš svoj mir. Ne treba ti razlog
da budeš zaljubljena, ali ako uvijek budeš negovala taj osjećaj u sebi, iz dana
u dan, sve više i više, sve duže i duže, imaćeš puno razloga da budeš
zaljubljena. Ne ljuti se na seba, niti na to što si se pogrešno vezala, jer
nisi. Vezala si se onako kako su te naučili do sada. Sve tvoje dosadašnje spoznaje su te
spriječile da svoju dušu stvaljaš u tuđe ruke, jer ti sad znaš da je tvoja
duša tebi data da je njeguješ, voliš i paziš. Niko nije odgovoran za tvoju
dušu, niti ima pravo na to. Ti to znaš i zato je čuvaš. Previranje je samo znak
da tražiš svoju Istinu. Mudrost je uvijek tu za tebe i za svakog ko sem što
postavi pitanje, potraži i odgovor. Mudrost
i ljubav su uvijek tu i prate te, onoliko koliko ti čuješ tišinu u bujici
zvukova. Bravo Gospođice, ti
veličanstveno biće koje se razvija. Dostižeš neslućene visine. Mir sa tobom, mudrost u tebi, a
ljubav je svuda oko tebe.
Нема коментара:
Постави коментар