Dani su prolazili i Gospođica je
sve češće birala da radi ono što joj prija, a ne ono što joj je nametnuto. U
pojedinim trenucima se činilo
strašno, ali svaki puta kada bi rezultat bio upravo onakav kakvom se nadala
i iščekivala- odahnula bi i još više učvrsila vjeru u to da je biranje svog puta najmudrija stvar koju može da učini. Svaka odluka, bez
obzira koliko mala bila, činila joj se kao ogromna odgovornost. Ali
zadovoljstvo nakon što sve završi onako kako se nadala, ne može se uporedi ni
sa čim. Činilo joj se da se cijelo njeno biće promijenilo i da joj je um
pronašao novi put razmišljanja. Fasciniralo
je koliko je um aktivan, kada je spojen sa sopstvenom mudrošću. Sve to je
dovelo do toga da se zapita, zašto bi neko izabrao bilo koji drugi put? Zašto
bi neko radio nešto, ako to ne želi? Zna li taj neko da ne mora tako ?
Zašto ljudi biraju da idu putem koji im ne prija?
Mila
naša, svaki puta se obraćaš sa sve kompleksnijim pitanjima. Lijepo je, pravo
osvježenje, vidjeti da tragaš i da se pitaš. Kako je sve u životu vrlo
jednostavno, onda i na ovo pitanje postoji vrlo jednostavan odgovor. Ljudi idu putem koji im ne prija, jer namaju vjeru u sebe. Ne vjeruju da mogu biti voljeni,
ako iskreno pokažu ko su. Svojim bivanjem na zemlji razni ljudi
i situacije imaju uticaj na jedno ljudsko biće. Ako ti ljudi i situacije ubijede tu božansku kreaciju- to ljudsko biće da nešto ne može ili ne smije ili
nije dobro po njega, i to biće im povjeruje svaki dalji korak će biti
u skladu sa tim što vjeruje. Još kao malom djetetu odrasli ljudi mogu da
zaustave maštu i ograniče um, te dozvole da čini samo ono što je za njih logično ili ono što je njihova istina. Najbolja namjera jednog ljudskog
bića, da prenese svoju unutrašnju mudrost koju smatra jednom jedinom, često zna
biti kobna za kreaciju života drugog bića. Slušajući mudrosti drugih ljudi,
pojedinac bira put koji ga unesrećuje, ali smatra da će mu donijeti sreću na
kraju. Na kraju čega?
Nema
razloga da se srdiš na sebe, niti da drugima namećeš ideju da biraju svoj put.
Svako ima prava na svoj izbor. Sloboda je čovječje pravo. Ljubav je čovječije pravo. Istinska ljubav je upravo kada daješ slobodu svakom
da izabere svoj put, a pritome ga ne uskraćuješ za svoju ljubav. Mnogo toga su ljudi spremi da urade,
iako ne žele, samo da ne
izgube nečiju ljubav. Strah od gubitka ljubavi i samoće je toliko duboko
ukorjenjen u pojedinim bićima, da su spremni da biraju put najveće žrtve, samo
da bi bili voljeni. Ali mila naša, svako biće je voljeno. Svako biće je satkano
od ljubavi. Kada bira svoj put po svojoj
unutrašnjoj mudrosti, ljudsko
biće šalje ljubav sebi. Ta ljubav je najbitnija
veza između najdubljeg sloja
ljudskog bića, božanoskog sloja i svega onoga što dođe kao rezultat. Pružiti ljubav samima
sebi je osnovna obaveza jenog bića, jer kako „ljubiti bližnjega svoga, ako
ne ljubiš sam sebe“? Ispitati sebe, upoznati sebe, prepoznati svoje želje,
i izabrati svoj put je sve ono što vodi ka spajanju sa sveopštom mudrošću ovoga svijeta. Tek kada se osloniš na sebe,
shvatiš da nikada nisi sam. Uvijek
je mudrost sa tobom, ali je od drugih ne čuješ. Kada prestaneš računati na
druge, počneš računati na sebe. Tada počinje rast. Rasteš do
neslućenih visina. I svi oko tebe se raduju tvom rastu. Ili nestaju. Zato mila
naša, pruži ljubav sebi, imaj
vjeru u sebe i mudrost u
tebi će biti spojena sa sveopštom
mudrošću svijeta.
Uživaj mila naša, u svemu postoji razlog za dobro i za radovanje.
Нема коментара:
Постави коментар