Lijep je osjećaj
pratiti svoje unutrašnje zadovoljstvo. Biti siguran da je to tvoj korak koji
želiš da napraviš i ići stazama koje si zamislio. Ali zanimalo je Gospođicu šta
da kaže, ili kako da objasnima onima koji su nezadovoljni, da imaju prava da
budu zadovoljni. Kako dočarati običnom čovjeku da je suviše neobičan i
vrijedan u kratkotrajnom životu, da bi živio tužna i smrknuta lica? Razumjela
je Gospođica različite stepen razvoja
o kojem joj je knjiga sveopšte mudrosti pisala, ali zar nije moguće na svakoj
stepenici biti nasmijan? Razmišljala je kako joj vrijeme brzo prođe kada joj se
dešavaju lijepe stvari, a u dosadi ili teškoći se čini da nikada nema kraja.
Zar onda nije logično da upravo u teškoći ili dosadi pojedinac pronađe neku lijepotu
kojom bi sam sebi prekratio vrijeme?
Kako odagnati nezadovoljstvo?
Lipa naša
mišuljice, zar nije lijepo pronaći svoju unutrašnju mudrost i pratiti je, a
onda još i podijeliti sa drugima. Mico naša mila, jedna velika istina koju
sveopšta mudrost želi da razumiješ jeste da ogromna količina ljepote postoji u
svakom ljudskom biću i samo onaj ko ljepotu u sebi uzgaja istu može i da
prepozna. Voljeti sebe uvijek će proizvesti
da voliš i druge, čak i u njihovom nezadovoljstvu. Ali mila, mila, mila, naša,
ne može se nikome ništa odagnati ako to ne želi. Nije mudrost sila, mudrost je put. Razloga za zadovoljstvo uvijek
ima, samo ih neko vidi, a neko ne. Kad biraš put koji te raduje lakše ti je da
prepoznaš radost. Kad prepoznaš sebe, lakše ti je da prepoznaš druge. Kad znaš
ko si, ne treba ti odobrenje drugih, jer ti već znaš ko si i tako se
predstavljaš. Kad znaš ko si postaješ zadovoljan time što jesi. Kad znaš ko si
, shvatiš da nisi takav jer moraš biti takav, nego si takav kakvog te božanska
sila stvorila i kao takav samo puštaš da to i budeš. Kad znaš ko si, onda znaš
i šta želiš, i ka tome ideš. A kad ideš tome što želiš zadovoljan si i kad se
svim drugima čini da trebaš biti nezadovoljan. Ali i ako upadneš u začarani krug nezadovoljstva, najbolje što možeš uraditi za sebe jeste ono što te raduje.
Nađi nešto što te raduje i oslobodi svoju dušu i um. Samo svjetlost će uvijek ugasiti tamu. Samo zadovoljstvo može odagnati nezadovoljstvo. Samo ljubav može
otkloniti strah i sve što ti nanosi bol. Znaš
li da je nezadovoljstvo bol koji nanosiš sebi? Šta mama uradi djevojčici
koja padne i udari se u koljeno? Poljubi da prođe. Mama poljupcem šalje ljubav
da ukloni bol. Zato ako želiš odagnati nezadovoljstvo sebi ili drugima, jedino
ljubav može da ukloni taj bol koji čovjek sebi nanosi. Učini ono što možeš da ljubav sebi pružiš i osvijetliš svoj život zadovoljstvom. U zadovoljstvu, miru
i spokoju ostani mila naša.
Нема коментара:
Постави коментар