понедељак, 18. јул 2016.

Kako mudrost preneti na druge?

Koliko samo različitih dešavanja može da se dogodi osobi kada se otvori za nova iskustva, zaključila je Gospođica. Nije li to mudrost? Dozvoliti sebi da uđeš u nepoznato, znajući da je sve što ti je danas poznato nekada bilo nepoznato. Čak i kada se bojimo nepoznatog, da li se to bojimo onoga što ne znamo ili se bojimo da mi sami nisi dovoljno vrijedni da se pokažemo ko i šta jesmo? Ko na ovom svijetu može da odredi vrijednost čovjeka? Ima li čak i sam pojedinac prava da smatra sebe nedovoljno vrijednim ili isuviše vrijednim? Pitala se Gospođica puno toga, ovih proteklih dana, dok je istovremeno sretala sve više i više ljudi koji se takođe pitaju. Ne samo da pitaju sebe, nego pitaju i nju samu. Odjednom je postala velika odgovornost imati pristup za knjigu sveopšte mudrosti, te želeći da i sama ponudi što bolje odgovore zapitala se šta reći onome ko pita? Kako uputiti onoga ko traga, gledajući u nju kao u nadu? Sa tom namjerom krenula je da lista knjigu svopšte mudrosti u potrazi za odgovorom.

Kako mudrost preneti na druge?

Dobro nam došla, mila naša. Kad postaviš pitanje kao što je ovo sva mudosrt ovog svijeta usklikne u radosti i veselju. Pomoći drugome da dosegne mudrost je duboka težnja svih onih koji su mudrost dosegnuli. Pomoći drugome toliko je duboko ukorenjeno u osnovi svakog bića da mnogi izgube sebe, pomažući drugima. Zapamti mila naša, na svakom koraku možeš pružiti puno, samo osmijehom i pogledom, ali mila naša, čula si ti već onu čuvenu- „da bi spasila svijet, najprije moraš spasiti sebe“.
A šta ćeš reći onome ko te pita? Reci mu ono mudrost u tebi misli. Reci da razumiješ, ako razumiješ? Ohrabi svakog ka putu mudrosti. Možda se čini kao put pun trnja, ali mila naša, ti najbolje znaš da je to put koji ispunjava i spaja te sa najdubljim partijama tvog bića, a ujedno te povezuje sa najnevjerovatnijim ljudima i okolnostima. Ima li šta mudrije na svijetu nego uputiti osobu da prepozna biće u sebi? Mudrost je uvijek prisutna u svakome, ali dok god slušaš buku nećeš znati šta odgovoriti.
Gledaj u to biće, gledaj u tu ljubav koja hoda i reci joj ono što mudrost u tebi zna. Reci joj da nije samo čovjek, da je biće. Biće koje sija! Reci joj da vrijedi! Da je voljena! Da zaslužuje! Kaži joj da ima prava da bude srećna! Ima sva prava ovoga svijeta da se zapita zašto joj buka ne prija. I kad svi idu u pravcu buke, da ostane u tišini gledajući zbunjeno, i to ima prava. Ima prava da sluša sebe. A ima prava i da pokuša da čuje, a da ništa ne čuje. Ima prava da pokušava dok god ne uspije. Ima prava i da odustane. Ima prava da opet pokuša.


Mila naša, svako ima svoj put, ne možeš ti prenijeti ništa ni na koga, ako neko ne želi da primi, vidi ili čuje, ti tu ne možeš ništa. Ono što možeš, sunce naše milo, isijavati radost iz sebe i ostati vijerna sebi, tako ćeš pomoći svima onima koje voliš, kojima se raduješ, koje samo srećeš. Ti budi ti. Prateći mudrost u sebi, mila naša, tako prenosiš mudrost na druge. Ostani nam tako vesela, radoznala i voljena. Uživaj mila, i reci njima da uživaju, bar pomalo-ali svaki dan.  

Нема коментара:

Постави коментар