Zašto je teško opustiti se i uživati u svakodnevnici?

Povratak u realnos - sintagma koja se upotrebljava da opiše vraćanje sa odmora u svakodnevnicu života. Divne stvari se dešavaju na odmoru onima koji istinski znaju da se opuste i uživaju. Zašto je teško opustiti se i uživati u svakodnevnici? Šta se to dogodi u umu osobe koja je na odmoru u odnosu na njeno stanje kada učestvuje svakodnevnici života? Duboko zahvalna bila je Gospođica što posjeduje knjigu sveopšte mudrosti i ubrzo počela da lista istu.

Zašto je teško opustiti se i uživati u svakodnevnici?

Pogled sa Đerdapskog tornja na 80 m visine

Mila naša pitalice, shvataš li koliko je lijepo kada se upitaš. Kada potražiš odgovor daleko od buke koja te okružuje, jer shvataš mila da je i buku neko stvorio. Baš takvu buku je stvorio, jer mu takva odgovara. Hrabrost je zapitati se da li tebi odgovara takva buka. Hrabro je mila naša zapitati se šta je istina.

Mila naša, premila, toliko toga nosite u sebi, vi ljudska bića koja šetate ovom planetom. Sve na ovom svijetu vam je dato da vam služi, da uživate u tome, da stvarate, da osmišljate i kreirate svoju priču. Sve mila što je potrebno- tu je. Ali mila naša, toliko dugo ste tu da ste navikli na strahove, borbu, bježanje, kažnjavanje, sumnje, brige, tugu i ozlojađenost. Navikli ste na ironiju i sarkazam. A mila naša, to sve uništava Vjeru. Vjeru u Sebe, vjeru u Dobro, vjeru u Istinu i vjeru u najbolji ishod. Vjeru u Ljubav. Vjeru u Život. Teško je opustiti se i uživati, ako ti je u mislima buka. Ali nije samo to, draga naša, teško je i voljeti ako slušaš buku. Teško je i nadati se, ako slušaš buku. Teško je čuti svoju unutrašnju mudrost, ako slušaš buku. Shvataš li mila šta ti čini buka? Shvataš li da gradi od tebe pijuna ograničenog na tijelo koji se štiti ironijom i sarkazmom?

Vjera. Kad nemaš Vjeru, ne možeš se ni opustiti. Ne možeš ni uživati. Prepoznaj Vjeru u Sebi. Znaj da Hrabrost da utišaš buku i čuješ svoju unutrašnju mudrost biva nagrađena. Uvijek. Imaj Vjeru da je nemoguće ustvari moguće, ukoliko samo izbaciš ne. Ti, dok ovo čitaš moraš povjerovati da možeš živjeti onakav život kakav smatraš da je tebi namjenjen. Ti, najprije ti. I kada duboko u sebi zasiješ to sjeme Vjere i zalivaš ga svakodnevno, plodovi koje ćeš dobiti biće više od svega što si mogla da zamisliš.

Vjeruj. Voli. Vidjećeš.

Zapamti mila naša, samo ono što iznosiš iz sebe ti živiš. Ako iznosiš Vjeru, ako iznosiš Ljubav, ako iznosiš Razumjevanje, to ćeš dobiti. Iznosi Vjeru iz sebe i živjećeš po Vjeri svojoj. 

Ako želim pronaću mudrost, koji je moj zadatak?

Tumaranje između svojih misli i buke okoline toliko nekada zna biti zbunjujuće i iscrpljujuće, da se Gospođica i sama često pitala kako je ikada živjela bez knjige sveopšte mudrosti. Tu sva njena traganja nađu odgovor, samo ukoliko ne odustane od traganja. Nekada se činilo tako teško napraviti taj sledeći korak. Prepoznati šta je to njena unutrašnja mudrost, a šta buka okoline. Kako da odluči, kada je zbunjena? Po stoti puta se pitala, šta da učini onda kada ne može ništa da učini? Kako biti mudar u trenucima kada sve oko tebe stane? 

Ako želim pronaću mudrost, koji je moj zadatak?

Uvijek je pravo vrijeme da postaneš bolji ti 

Tvoj prvi zadatak je osoba do tebe. Tvoj muž. Tvoje dijete. Tvoja porodica. Tvoj komšija. Tvoj kolega. Tvoj saradnik. Tvoj prodavac. Tvoj zaposleni. Tvoj prijatelj. Tvoj učitelj. Imaš li nekog svog? E on je tvoj prvi zadatak. Učini radost tom nekom tvom. Učini ono što nikada nisi do sada. Zagrli ga. Poljubi je. Dotakni ga. Oprosti joj. Nasmij ga. Udovolji joj. Razumi ga. Učini osobu do tebe bar malo srećniju. Iz najbolje namere. Pruži ono što možeš u tom trenutku. A uvijek možeš pružiti ljubav. Imaš li ljubavi u sebi? Kome daješ tu ljubav? Ko zna da ti imaš ljubavi u sebi? Na koga si usmjerila svoju ljubav? Samo na svoju djecu? A ko će još usmjeriti ljubav na tvoju djecu, ako svako usmjerava ljubav samo na svoju djecu? Imaš li u sebi ljubavi i za druge ljude? I za drugu djecu?

Mila naša, ti vršiš uticaj. Ljudi oko tebe su dio tvog uticaja. Nekada to izravno vidiš, a nekada ne, ali mila, svaki kontakt sa drugim bićem daje reakciju. Reakcija je uvijek skup onoga što su oba bića pružila. Reakcija je uvijek proizvod dva reaktanta. Kada vidiš reakciju koja ti se ne dopada ti u tu istu reakciju unesi ono što ti se dopada. Tako je jednostavno. Ti budi onaj promjenljivi x tako što ćeš učiniti ono što želiš da bude reakcija. Ako želiš razumjevanje, ti budi razumjevanje. Ako želiš mudrosti, ti budi mudrost. Ako želiš ljubav, ti budi ljubav.  I onda mila naša, doći ćeš do toga da se zapitaš šta je ljubav za tebe? Šta je mudrost za tebe? Šta je život za tebe? Šta je tvoja želja? Šta želiš?

Na kraju svakog dana najdraže biće usijano, opusti se. Oprosti, izvini, dozvoli, odmori, prepusti i vjeruj. Lijepše ćeš da sanjaš, a sa lijepšiim snovima sviću lijepši dani. Za kraj mila, ostani ti. Jer ono što si ti, nije niko drugi, a baš ti si tu- jer si ti. Ljubav te prati, drago biće. 

Zar nismo tu da bismo sticali, a ne da bismo davali?

„Svi smo mi na ovaj svijet došli da bismo davali, ali ako zaboravimo da dajemo, biće nam oduzeto i ono što smo dobili. A dobili smo mnogo. Dobili smo život.“ Čitajući ove riječi mnogo toga je prolazilo kroz Gospođicinu glavu. Prisjetila se još jedne izjave koju je nedavno čula a glasi „ne možeš da daš, ono što nemaš“. Ako živimo da bismo davali, kako da dajemo ako nemamo? Zar ne trebamo prvo da steknemo da bismo davali? Potpuna je krajnost razmišljati o davanju života koji smo dobili. I zašto bismo uopšte dobili život, ako treba da ga damo nekome? Nešto ju je golicalo u toj rečenici „došli smo da bismo davali“, a kada riječi počnu da je golicaju, zna da je pravo vrijeme da otvori knjigu sveopšte mudrosti.

Zar nismo tu da bismo sticali, a ne da bismo davali?

Mila naša, nikada nije krajnost razmišljati o davanju života, jer njega ćeš sigurno dati. Samo je pitanje kada i kako. Lijepo je kada život doživljavaš kao poklon koji si dobio, jer on to i jeste. Zato i jeste svrha da se raduješ, jer svaki dan dobijaš isti poklon. Da li ćeš ti taj poklon njegovati, radovati mu se, istraživati i zalivati ili ćeš ga držati na polici tamo gdje ti drugi kažu da treba da stoji, tvoj je izbor mila. Sveopšta mudrost te podržava u svakom izboru, ali ti piše o onom unutrašnjem, samo tvom.

Mila, a šta ako si tu da bi sticala i davala. Postoji istinsko davanja koje potiče od tvoje unutrašnje mudrosti. A postoji davanje koje se odigrava usled moranja. Postoji davanje iz očaja. Ako daješ da ti se vrati, ili zato što tako treba ili mora, to nije davanje to je očekivanje. Daješ jer očekuješ da dobiješ. A kako znaš da daješ jer moraš? Tako što ne dobiješ to što očekuješ. Ako daješ istinski, vođena svojom unutrašnjom mudrošću dobiješ još i više, i tek kada dobiješ, shvatiš da si dala.

Uvijek mila možeš da daš. Nekad možeš da daš lijepu riječ, nekada podršku, nekada osmijeh, nekada poklon, nekada vrijeme, nekada uslugu, nekada pomoć neke vrste. Šta god mudrost u tebi kaže da sada možeš da daš, ti daj. Ali mila, ako od tebe traže, a ti to ne možeš da daš, onda to nije tvoje da daš. Ali ako vidiš i poželiš da daš, daj. Daj i ne pitaj. Samo daj. Ne boj se mila davanja, onog davanje kojem te vodi tvoja unutrašnja mudrost. Davanje ti donosi, sticanje ti omogućava da daješ još više. Slobodno razvijaj i stiči sve što želiš da daš svijetu, jer istina jeste da možeš da daš samo ono što imaš. Ostani nam u radosti i opuštena, sveopšta mudrost je tu za tebe uvijek. 

Čega prvog se sjetim ujutru kad ustanem? Šta da zapišem u svoje srce?

Koliko li je samo puta bila na obalama mora a da nije istinski udahnula i zadržala taj dah u sebi nekoliko sekundi, tek toliko da joj čula zapamte taj trenutak za svo ono buduće vrijeme kada tog trenutka ne bude više. Zapisati trenutak u svoje pamćenje činilo joj se sada jako važno. Koliko li je samo trenutaka prošlo u njenom životu, a da ih nije zapisala u svoj sjećanju? Pitala se šta je to što bi svaki pojedinac trebalo da zapiše duboko u svom srcu i sjeti se toga svako jutro kad otovori oči? Može li se mudrost zapisati u dušu, ili um ? Naravno da više ni na jedno putovanje nije išla bez knjige sveopšte mudrosti, imati mogućnost dopreti do takvog znanja činilo joj se primarno u odnosu na sva druga uživanja. Tragati i pratiti mudost u sebi postao je njen prioritet. Vratila se u sobu kojom se širio miris svježeg ruzmarina koji je jutros stavila u malu keramičku vazicu. Miris ljubavi i mudrosti zaposjeo joj je čula dok je listala knjigu sveopšte mudrosti.  

Čega prvog se sjetim ujutru kad ustanem? Šta da zapišem u svoje srce?

Voljena si mila naša, baš takva kakava jesi. Voljena i cijenjena. Sjeti se sebe mila. Ujutru kad otvoriš ta svoja dragulja dva, sjeti se da si voljena baš takva. Sjeti se mila da si na ovaj svijet došla samo suze radosnice da puštaš, a svaka suza koja nije radosnica, nije tvoja. To ti buka nameće. Sjeti se  sa da imaš prava napustiti tu buku. Sjeti se mila da je svaka ćelija tvog tijela voljena najvišim silama ovoga svijeta. Niko ti tu ljubav ne može uskratiti, sem ti sama sebi. Ti sebi možeš da uskratiš, ako slušaš buku, a ne mudost u tebi. Mila ti si takvo savršenstvo sa svim svojim karakteristikama. Ako samo i jednog trenutka ne misliš tako, ooo mila naša, to samo znači da buka u tebi bruji isuviše dugo. Svako jutro kad otvoriš ta dva božja dara, ta svoja oka dva, sjeti se da si jednom bila ona beba koju grliš sa milinom i ljubavlju koja se opisati ne može. Ti si i dalje tako voljena. I dalje te sveopšta mudrost ovog svijeta baš tako voli, a mudrost u tebi te vodi putem te ljubavi. Ideš li mila? Čuješ li mila svoju ljubav kako te doziva? Mila ako nešto treba da ostane zapisano u tvom srcu za vijek vjekova, to je da si voljena. Baš takva. Mudrost te voli i vodi, imaš li hrabrosti slušati mudrost u sebi, dok se buka gasi? Mico naša najdraža, ti imaš prava izabrati slušati mudrost u sebi. Zna mudrost, najdraže čedo naše, da je strašno i da je teško i da traži da vjeruješ, a ne vidiš. Još. Sjeti se mila da ne vidiš još. Samo kreni. Samo se zapitaj. Samo utišaj buku na kratko. I sjeti se mila da imaš prava da ustaneš ujutru i osjetiš da si voljena. Dubuko iskreno u sebi da osjetiš tu iskru koja ti šapće da si joj nedostajala još od detinjstva. Vrati se toj iskri i svaki komadić svog tijela, uma, života blagoslovi. Voljena si i imaš prava izabrati život kakav želiš.

Mila naša, svako svoju mudrost ima, ali ako ti ne čuješ i ne osjetiš svoju živiš po buci a ne po mudrosti. Traži mila mudrost u sebi, jer te na kraju tog puta čeka početak života na koji imaš prava. Osjeti iskru ljubavi koja je u tebi za tebe oduvijek i zauvjek. Sjeti se mila da si voljena. Sjeti se ujutru kad ustaneš da si voljena.