субота, 06. август 2016.

Čega prvog se sjetim ujutru kad ustanem? Šta da zapišem u svoje srce?

Koliko li je samo puta bila na obalama mora a da nije istinski udahnula i zadržala taj dah u sebi nekoliko sekundi, tek toliko da joj čula zapamte taj trenutak za svo ono buduće vrijeme kada tog trenutka ne bude više. Zapisati trenutak u svoje pamćenje činilo joj se sada jako važno. Koliko li je samo trenutaka prošlo u njenom životu, a da ih nije zapisala u svoj sjećanju? Pitala se šta je to što bi svaki pojedinac trebalo da zapiše duboko u svom srcu i sjeti se toga svako jutro kad otovori oči? Može li se mudrost zapisati u dušu, ili um ? Naravno da više ni na jedno putovanje nije išla bez knjige sveopšte mudrosti, imati mogućnost dopreti do takvog znanja činilo joj se primarno u odnosu na sva druga uživanja. Tragati i pratiti mudost u sebi postao je njen prioritet. Vratila se u sobu kojom se širio miris svježeg ruzmarina koji je jutros stavila u malu keramičku vazicu. Miris ljubavi i mudrosti zaposjeo joj je čula dok je listala knjigu sveopšte mudrosti.  

Čega prvog se sjetim ujutru kad ustanem? Šta da zapišem u svoje srce?


Voljena si mila naša, baš takva kakava jesi. Voljena i cijenjena. Sjeti se sebe mila. Ujutru kad otvoriš ta svoja dragulja dva, sjeti se da si voljena baš takva. Sjeti se mila da si na ovaj svijet došla samo suze radosnice da puštaš, a svaka suza koja nije radosnica, nije tvoja. To ti buka nameće. Sjeti se  sa da imaš prava napustiti tu buku. Sjeti se mila da je svaka ćelija tvog tijela voljena najvišim silama ovoga svijeta. Niko ti tu ljubav ne može uskratiti, sem ti sama sebi. Ti sebi možeš da uskratiš, ako slušaš buku, a ne mudost u tebi. Mila ti si takvo savršenstvo sa svim svojim karakteristikama. Ako samo i jednog trenutka ne misliš tako, ooo mila naša, to samo znači da buka u tebi bruji isuviše dugo. Svako jutro kad otvoriš ta dva božja dara, ta svoja oka dva, sjeti se da si jednom bila ona beba koju grliš sa milinom i ljubavlju koja se opisati ne može. Ti si i dalje tako voljena. I dalje te sveopšta mudrost ovog svijeta baš tako voli, a mudrost u tebi te vodi putem te ljubavi. Ideš li mila? Čuješ li mila svoju ljubav kako te doziva? Mila ako nešto treba da ostane zapisano u tvom srcu za vijek vjekova, to je da si voljena. Baš takva. Mudrost te voli i vodi, imaš li hrabrosti slušati mudrost u sebi, dok se buka gasi? Mico naša najdraža, ti imaš prava izabrati slušati mudrost u sebi. Zna mudrost, najdraže čedo naše, da je strašno i da je teško i da traži da vjeruješ, a ne vidiš. Još. Sjeti se mila da ne vidiš još. Samo kreni. Samo se zapitaj. Samo utišaj buku na kratko. I sjeti se mila da imaš prava da ustaneš ujutru i osjetiš da si voljena. Dubuko iskreno u sebi da osjetiš tu iskru koja ti šapće da si joj nedostajala još od detinjstva. Vrati se toj iskri i svaki komadić svog tijela, uma, života blagoslovi. Voljena si i imaš prava izabrati život kakav želiš.

Mila naša, svako svoju mudrost ima, ali ako ti ne čuješ i ne osjetiš svoju živiš po buci a ne po mudrosti. Traži mila mudrost u sebi, jer te na kraju tog puta čeka početak života na koji imaš prava. Osjeti iskru ljubavi koja je u tebi za tebe oduvijek i zauvjek. Sjeti se mila da si voljena. Sjeti se ujutru kad ustaneš da si voljena. 

Нема коментара:

Постави коментар