Šta znači voljeti sebe?

„Voljeti sebe. Moraš voljeti sebe. Nemoj zaboraviti na sebe. Misli na sebe.“, ispstavilo se da je jedan od najčešćih savjeta koji su upućeni Gospođici. Cijela knjiga sveopšte mudrosti joj ukazuje na to da sluša sebe i svoju unutrašnju mudrost. Ali na kraju dana, ostaje pitanje da li je ustinu taj dan voljela sebe? Šta čine ljudi koji vole sebe? Da li oni redovno vježbaju? Da li se zdravo hrane? Da li žive život iz svojih snova ili prate svoju strast? Šta znači voljeti sebe, zapitala se dok je listala knjigu sveopšte mudrosti u potrazi za odogovorom.

Šta znači voljeti sebe?

Zdravo mila naša. Kako si? Uživaš li maksimalno u ovim danima i satima koji protiču oko tebe i kroz tebe? Stvaraš li? Kreiraš li? Sanjaš li? Izražavaš li se po svojoj istini? Sve to znači voljeti sebe. Reći ono što misliš, na način da ne povrijediš drugoga, to znači voljeti sebe. Izabrati biti ono ko jesi, i to je voljeti sebe. Prihvatiti druge za ono ko oni jesu, i to je voljeti sebe. Podržati druge, podržati sebe možda je najbolji izraz ljubavi. Mila naša, sve se dešava, dani prolaze, situacije se redaju, ali ono što je izraz ljubavi prema sebi u svemu tome jeste da obraćaš pažnju na sebe. Na to kako se osjećaš, šta misliš i šta radiš. Jedino tako, ako obraćaš pažnju na sebe, moći ćeš da prepoznaš šta ti govori tvoja unutrašnja mudrost i da postupaš po tome. Ako istinski pratiš svoja osjećanja i svoje misli, i izraziš ih jasno, moći ćeš od okolnosti koja ti nije bila naklonjena promjeniti u onu koja ti je naklonjena. I to ne tako što se okolnost promjenila, nego tako što si se ti promjenila, a okolnosti se svakao smjenjuju neprekidno. U kom pravcu će se smjenjivati zavisi mila samo od toga koliko si iskrena prema sebi. Ko si ti? Šta želiš? Vjeruješ li u sebe?

Draga dijete, znamo da je burno i neizvjesno, ali to je ljepota koja stvara osjećaj. Šta god da se događa dijete milo, obraćaj pažnju na svoja osjećanja- svoju emociju, I samo tako ćeš znati da li je to tvoj put. Prati sebe, i osjeti sebe. Svoje snove, svoje želje, svoje nadanja, svoje potrebe, svoje misli, svoje ideje. Prati sebe u unutar sebe. Jel’ ti sad malo jasnije? Tvoja unutrašnja mudrost su tvoja osjećanja i tvoja razmišljanja spojena u jedno i izrečena i prikazana kroz tvoju kreaciju. Tvoj život je tvoja kreacija. Mila naša, tako si blizu svega za čim tragaš, samo nastavi. Voljena, nježna i nasmijana ostani. 

Tajanstveni papir

Dani prolaze i ne mogu biti zaustavljeni. „Mnogo toga se ne može zaustaviti“, pomislila je Gospođica, dok je odmotavala papirić savijen na pola koji je pronašla tokom listanja knjige sveopšte mudrosti. Toliko mudrosti joj otkriva sama knjiga, a sada još pronalazi i nove tajanstvene papiriće umetnute između listova iste. Iako nisu potpisani, uočavala je da se radi o najboljoj namjeri autora da prenese mudrost kroz iste. Otvorila je papir i započela čitanje.

„I znaš da ti kažem prijatelju, ja vjerujem. Danas kao i prvog dana kada su me oči babice ugledale, sa istim tim intezitetom i dobrotom, ja vjerujem da je život više od pukog preživljavanja, a da je pogled dovoljan da se sve kaže, onome ko razumije.“

Postoje ljudi koji znaju da imaju prava biti srećni bez obzira na sve. Ti ljudi duboko u sebi osjećaju sreću, čak i kad su tužni. Koje god okolnosti u životu da im se dogode, oni znaju da imaju prava na sreću unutar sebe. Tu su gdje jesu, ali opet će imati osmijeh na licu. Nije to lažni osmijeh kojim prikrivaju istinska osjećanja, nego suštinski osmijeh koji zna da je jedino pravo biće čovjeka radost. Osmijeh i mirnoća. Ti ljudi znaju da uživaju u malim stvarima isto kao i u velikim. Tim ljudima su, baš kao i svima, govorili su da će biti srećni kada nešto dobiju, završe, postignu, ali takvim ljudima taj uspijeh je donio prazninu. Sve te puzle koje su se skupljale i  postavile svaka na svoje mjesto, tvorile su samo jednu običnu sličicu različitih boja. Pravo umjetničko djelo isijava dubinom. Gledajući to djelo, suština se sama kazuje. 

Kada sagledaš svoj život, i shvatiš da u ruci držiš samo običnu slagalicu, dok sanjaš o pravom umjetničkom djelu zapitaš se- da li je to zato što ti nisi umjetnik ili zato što su te učili da praviš izbore koje ne vode ka djelu nego ka slagalici?

Nema krivca. To ne zaboravi. „Svi su za sve krivi“, vraćamo se mudrosti Dostojevskog. Svakako nije ni bitan krivac. Bitno je sada. Ovaj trenutak ovdje. Šta želiš biti i ko želiš postati? Počni od toga, ko si ti ? Uvijek najprije moraš prihvatiti ko si ti, jer koliko god da ti je strano, ti si sebe doveo do ovdje. Ti si sebi ti.

Smotala je papir i duboko se zamislila nad istim.  

Zašto je teško opustiti se i uživati u svakodnevnici?

Povratak u realnos - sintagma koja se upotrebljava da opiše vraćanje sa odmora u svakodnevnicu života. Divne stvari se dešavaju na odmoru onima koji istinski znaju da se opuste i uživaju. Zašto je teško opustiti se i uživati u svakodnevnici? Šta se to dogodi u umu osobe koja je na odmoru u odnosu na njeno stanje kada učestvuje svakodnevnici života? Duboko zahvalna bila je Gospođica što posjeduje knjigu sveopšte mudrosti i ubrzo počela da lista istu.

Zašto je teško opustiti se i uživati u svakodnevnici?

Pogled sa Đerdapskog tornja na 80 m visine

Mila naša pitalice, shvataš li koliko je lijepo kada se upitaš. Kada potražiš odgovor daleko od buke koja te okružuje, jer shvataš mila da je i buku neko stvorio. Baš takvu buku je stvorio, jer mu takva odgovara. Hrabrost je zapitati se da li tebi odgovara takva buka. Hrabro je mila naša zapitati se šta je istina.

Mila naša, premila, toliko toga nosite u sebi, vi ljudska bića koja šetate ovom planetom. Sve na ovom svijetu vam je dato da vam služi, da uživate u tome, da stvarate, da osmišljate i kreirate svoju priču. Sve mila što je potrebno- tu je. Ali mila naša, toliko dugo ste tu da ste navikli na strahove, borbu, bježanje, kažnjavanje, sumnje, brige, tugu i ozlojađenost. Navikli ste na ironiju i sarkazam. A mila naša, to sve uništava Vjeru. Vjeru u Sebe, vjeru u Dobro, vjeru u Istinu i vjeru u najbolji ishod. Vjeru u Ljubav. Vjeru u Život. Teško je opustiti se i uživati, ako ti je u mislima buka. Ali nije samo to, draga naša, teško je i voljeti ako slušaš buku. Teško je i nadati se, ako slušaš buku. Teško je čuti svoju unutrašnju mudrost, ako slušaš buku. Shvataš li mila šta ti čini buka? Shvataš li da gradi od tebe pijuna ograničenog na tijelo koji se štiti ironijom i sarkazmom?

Vjera. Kad nemaš Vjeru, ne možeš se ni opustiti. Ne možeš ni uživati. Prepoznaj Vjeru u Sebi. Znaj da Hrabrost da utišaš buku i čuješ svoju unutrašnju mudrost biva nagrađena. Uvijek. Imaj Vjeru da je nemoguće ustvari moguće, ukoliko samo izbaciš ne. Ti, dok ovo čitaš moraš povjerovati da možeš živjeti onakav život kakav smatraš da je tebi namjenjen. Ti, najprije ti. I kada duboko u sebi zasiješ to sjeme Vjere i zalivaš ga svakodnevno, plodovi koje ćeš dobiti biće više od svega što si mogla da zamisliš.

Vjeruj. Voli. Vidjećeš.

Zapamti mila naša, samo ono što iznosiš iz sebe ti živiš. Ako iznosiš Vjeru, ako iznosiš Ljubav, ako iznosiš Razumjevanje, to ćeš dobiti. Iznosi Vjeru iz sebe i živjećeš po Vjeri svojoj. 

Ako želim pronaću mudrost, koji je moj zadatak?

Tumaranje između svojih misli i buke okoline toliko nekada zna biti zbunjujuće i iscrpljujuće, da se Gospođica i sama često pitala kako je ikada živjela bez knjige sveopšte mudrosti. Tu sva njena traganja nađu odgovor, samo ukoliko ne odustane od traganja. Nekada se činilo tako teško napraviti taj sledeći korak. Prepoznati šta je to njena unutrašnja mudrost, a šta buka okoline. Kako da odluči, kada je zbunjena? Po stoti puta se pitala, šta da učini onda kada ne može ništa da učini? Kako biti mudar u trenucima kada sve oko tebe stane? 

Ako želim pronaću mudrost, koji je moj zadatak?

Uvijek je pravo vrijeme da postaneš bolji ti 

Tvoj prvi zadatak je osoba do tebe. Tvoj muž. Tvoje dijete. Tvoja porodica. Tvoj komšija. Tvoj kolega. Tvoj saradnik. Tvoj prodavac. Tvoj zaposleni. Tvoj prijatelj. Tvoj učitelj. Imaš li nekog svog? E on je tvoj prvi zadatak. Učini radost tom nekom tvom. Učini ono što nikada nisi do sada. Zagrli ga. Poljubi je. Dotakni ga. Oprosti joj. Nasmij ga. Udovolji joj. Razumi ga. Učini osobu do tebe bar malo srećniju. Iz najbolje namere. Pruži ono što možeš u tom trenutku. A uvijek možeš pružiti ljubav. Imaš li ljubavi u sebi? Kome daješ tu ljubav? Ko zna da ti imaš ljubavi u sebi? Na koga si usmjerila svoju ljubav? Samo na svoju djecu? A ko će još usmjeriti ljubav na tvoju djecu, ako svako usmjerava ljubav samo na svoju djecu? Imaš li u sebi ljubavi i za druge ljude? I za drugu djecu?

Mila naša, ti vršiš uticaj. Ljudi oko tebe su dio tvog uticaja. Nekada to izravno vidiš, a nekada ne, ali mila, svaki kontakt sa drugim bićem daje reakciju. Reakcija je uvijek skup onoga što su oba bića pružila. Reakcija je uvijek proizvod dva reaktanta. Kada vidiš reakciju koja ti se ne dopada ti u tu istu reakciju unesi ono što ti se dopada. Tako je jednostavno. Ti budi onaj promjenljivi x tako što ćeš učiniti ono što želiš da bude reakcija. Ako želiš razumjevanje, ti budi razumjevanje. Ako želiš mudrosti, ti budi mudrost. Ako želiš ljubav, ti budi ljubav.  I onda mila naša, doći ćeš do toga da se zapitaš šta je ljubav za tebe? Šta je mudrost za tebe? Šta je život za tebe? Šta je tvoja želja? Šta želiš?

Na kraju svakog dana najdraže biće usijano, opusti se. Oprosti, izvini, dozvoli, odmori, prepusti i vjeruj. Lijepše ćeš da sanjaš, a sa lijepšiim snovima sviću lijepši dani. Za kraj mila, ostani ti. Jer ono što si ti, nije niko drugi, a baš ti si tu- jer si ti. Ljubav te prati, drago biće. 

Zar nismo tu da bismo sticali, a ne da bismo davali?

„Svi smo mi na ovaj svijet došli da bismo davali, ali ako zaboravimo da dajemo, biće nam oduzeto i ono što smo dobili. A dobili smo mnogo. Dobili smo život.“ Čitajući ove riječi mnogo toga je prolazilo kroz Gospođicinu glavu. Prisjetila se još jedne izjave koju je nedavno čula a glasi „ne možeš da daš, ono što nemaš“. Ako živimo da bismo davali, kako da dajemo ako nemamo? Zar ne trebamo prvo da steknemo da bismo davali? Potpuna je krajnost razmišljati o davanju života koji smo dobili. I zašto bismo uopšte dobili život, ako treba da ga damo nekome? Nešto ju je golicalo u toj rečenici „došli smo da bismo davali“, a kada riječi počnu da je golicaju, zna da je pravo vrijeme da otvori knjigu sveopšte mudrosti.

Zar nismo tu da bismo sticali, a ne da bismo davali?

Mila naša, nikada nije krajnost razmišljati o davanju života, jer njega ćeš sigurno dati. Samo je pitanje kada i kako. Lijepo je kada život doživljavaš kao poklon koji si dobio, jer on to i jeste. Zato i jeste svrha da se raduješ, jer svaki dan dobijaš isti poklon. Da li ćeš ti taj poklon njegovati, radovati mu se, istraživati i zalivati ili ćeš ga držati na polici tamo gdje ti drugi kažu da treba da stoji, tvoj je izbor mila. Sveopšta mudrost te podržava u svakom izboru, ali ti piše o onom unutrašnjem, samo tvom.

Mila, a šta ako si tu da bi sticala i davala. Postoji istinsko davanja koje potiče od tvoje unutrašnje mudrosti. A postoji davanje koje se odigrava usled moranja. Postoji davanje iz očaja. Ako daješ da ti se vrati, ili zato što tako treba ili mora, to nije davanje to je očekivanje. Daješ jer očekuješ da dobiješ. A kako znaš da daješ jer moraš? Tako što ne dobiješ to što očekuješ. Ako daješ istinski, vođena svojom unutrašnjom mudrošću dobiješ još i više, i tek kada dobiješ, shvatiš da si dala.

Uvijek mila možeš da daš. Nekad možeš da daš lijepu riječ, nekada podršku, nekada osmijeh, nekada poklon, nekada vrijeme, nekada uslugu, nekada pomoć neke vrste. Šta god mudrost u tebi kaže da sada možeš da daš, ti daj. Ali mila, ako od tebe traže, a ti to ne možeš da daš, onda to nije tvoje da daš. Ali ako vidiš i poželiš da daš, daj. Daj i ne pitaj. Samo daj. Ne boj se mila davanja, onog davanje kojem te vodi tvoja unutrašnja mudrost. Davanje ti donosi, sticanje ti omogućava da daješ još više. Slobodno razvijaj i stiči sve što želiš da daš svijetu, jer istina jeste da možeš da daš samo ono što imaš. Ostani nam u radosti i opuštena, sveopšta mudrost je tu za tebe uvijek. 

Čega prvog se sjetim ujutru kad ustanem? Šta da zapišem u svoje srce?

Koliko li je samo puta bila na obalama mora a da nije istinski udahnula i zadržala taj dah u sebi nekoliko sekundi, tek toliko da joj čula zapamte taj trenutak za svo ono buduće vrijeme kada tog trenutka ne bude više. Zapisati trenutak u svoje pamćenje činilo joj se sada jako važno. Koliko li je samo trenutaka prošlo u njenom životu, a da ih nije zapisala u svoj sjećanju? Pitala se šta je to što bi svaki pojedinac trebalo da zapiše duboko u svom srcu i sjeti se toga svako jutro kad otovori oči? Može li se mudrost zapisati u dušu, ili um ? Naravno da više ni na jedno putovanje nije išla bez knjige sveopšte mudrosti, imati mogućnost dopreti do takvog znanja činilo joj se primarno u odnosu na sva druga uživanja. Tragati i pratiti mudost u sebi postao je njen prioritet. Vratila se u sobu kojom se širio miris svježeg ruzmarina koji je jutros stavila u malu keramičku vazicu. Miris ljubavi i mudrosti zaposjeo joj je čula dok je listala knjigu sveopšte mudrosti.  

Čega prvog se sjetim ujutru kad ustanem? Šta da zapišem u svoje srce?

Voljena si mila naša, baš takva kakava jesi. Voljena i cijenjena. Sjeti se sebe mila. Ujutru kad otvoriš ta svoja dragulja dva, sjeti se da si voljena baš takva. Sjeti se mila da si na ovaj svijet došla samo suze radosnice da puštaš, a svaka suza koja nije radosnica, nije tvoja. To ti buka nameće. Sjeti se  sa da imaš prava napustiti tu buku. Sjeti se mila da je svaka ćelija tvog tijela voljena najvišim silama ovoga svijeta. Niko ti tu ljubav ne može uskratiti, sem ti sama sebi. Ti sebi možeš da uskratiš, ako slušaš buku, a ne mudost u tebi. Mila ti si takvo savršenstvo sa svim svojim karakteristikama. Ako samo i jednog trenutka ne misliš tako, ooo mila naša, to samo znači da buka u tebi bruji isuviše dugo. Svako jutro kad otvoriš ta dva božja dara, ta svoja oka dva, sjeti se da si jednom bila ona beba koju grliš sa milinom i ljubavlju koja se opisati ne može. Ti si i dalje tako voljena. I dalje te sveopšta mudrost ovog svijeta baš tako voli, a mudrost u tebi te vodi putem te ljubavi. Ideš li mila? Čuješ li mila svoju ljubav kako te doziva? Mila ako nešto treba da ostane zapisano u tvom srcu za vijek vjekova, to je da si voljena. Baš takva. Mudrost te voli i vodi, imaš li hrabrosti slušati mudrost u sebi, dok se buka gasi? Mico naša najdraža, ti imaš prava izabrati slušati mudrost u sebi. Zna mudrost, najdraže čedo naše, da je strašno i da je teško i da traži da vjeruješ, a ne vidiš. Još. Sjeti se mila da ne vidiš još. Samo kreni. Samo se zapitaj. Samo utišaj buku na kratko. I sjeti se mila da imaš prava da ustaneš ujutru i osjetiš da si voljena. Dubuko iskreno u sebi da osjetiš tu iskru koja ti šapće da si joj nedostajala još od detinjstva. Vrati se toj iskri i svaki komadić svog tijela, uma, života blagoslovi. Voljena si i imaš prava izabrati život kakav želiš.

Mila naša, svako svoju mudrost ima, ali ako ti ne čuješ i ne osjetiš svoju živiš po buci a ne po mudrosti. Traži mila mudrost u sebi, jer te na kraju tog puta čeka početak života na koji imaš prava. Osjeti iskru ljubavi koja je u tebi za tebe oduvijek i zauvjek. Sjeti se mila da si voljena. Sjeti se ujutru kad ustaneš da si voljena. 

Koji je to prvi korak?

Slušati talasanje mora u rano jutro bila je jedna od omiljenih aktivnosti Gospođice. Rijetko ko može ostati ravnodušan na tu milinu koja ulazi u uši, a ispunjava srce. Tim više joj je bilo neobično zašto su joj neke ne baš tako prijatne misli padale na pamet. Otkako je stigla u morske krajeva, monolog koji je čula par dana ranije, uporno joj se motao po glavi.

• Ne znaš šta ćeš sa sobom? Kako ne znaš? Pa buni se! Reci šta nećeš! Reci, bar, šta nećeš više! Zatim se  odmori. Odspavaj, prespavaj, odsanjaj. Te onda kreni. Kreni ka onome što želiš. Ti samo kreni ka onome što želiš. Ne slušaj buku oko sebe! Buni se na buku! Buni se. Neka progovori to biće u tebi. Buni se...Ti imaš prava na sebe! Imaš, imaš prava na sebe. Imaš prava da se ti daš kome želiš. Pobuni se, da bi se pronašao. Traži u sebi, a ne u drugima. Traži i naći ćeš...

Zar je to stvarno istina, pitala se Gospođica. Knjiga sveopšte mudosti u svakom tekstu naglašava potrebu za razumjevanjem, ljubavlju i smirenošću, a sada joj se nameće ideja da je prvi korak ustvari pobuna? Najbolje da pokuša pronaći odgovor listajući knjigu sveopšte mudrosti.

Koji je to prvi korak koji pojedinac mora da učini, ne bi li krenuo na put koji mu šapuće mudrost u njemu samome?

Mila naša dušice, divno je što si tu. Znaš li da koliko sreće priređuješ sveopštoj mudrosti svijeta dok sada čitaš ovo? Znaš li ? Udahni duboko, udahni tu ljubav koju ti svojim čitanjem šalješ sveopštoj mudrosti.

Zar ti se ne čini da je prvi korak ideja da postoji nešto bolje ili lijepše ili vrijednije? Prvi korak započinje još onog trenutka kad poželiš da je nešto drugačije. Onda nastupaju drugi, ali ustvari uvijek prvi koraci. Jer svaki korak ti je prvi. Svaki te vodi na drugo mjesto i samim tim odvajajući te od prethodnog mjesta, to je opet prvi korak. Kada se ideja rodi u tvojoj glavi, to je prvi korak. Ali izgovaranje te ideje na glas, takođe je prvi korak. Prvi korak je i svaki korak u realizaciji. Mico naša, svaki novi dan, je novi prvi korak. Zato svaki dan imaš novu šansu napraviti taj baš za tebe prvi korak. 

Pitaš se da li je pobuna prvi korak ? Da li ti jedna, svojom bukom, možeš da nadglasaš svu buku oko tebe? Morala bi jako glasno da se buniš. Možeš ti mico da se buniš svaki dan, iz sata u sat, ali što se ti glasnije buniš to manje čuješ mudrost u sebi. Mudrost je tiha, ali konstantna. Kad god se umiriš, mudrost u tebi je tu. Samo se zapitaj i prepoznaćeš.

Mila naša, prvi korak može biti svaki korak. Možeš se pobuniti, možeš se naljutiti, možeš se i rasplakati, možeš sve naravno. Ali mila naša, onda se moraš okrenuti sebi. Stišati sve i saslušati sebe. Sve svoje bubice smiriti. Sve izlaske odgoditi. Sve zvukove ugasiti i pokušati čuti. Pokušati čuti mudrost u sebi, to je prvi korak mila. Povjerovati da u tebi ima nešto pametnije od tebe. Povjerovati da si biće, koje igrom slučaja nosi naziv čovjek. Povjeruj mila da si dar od Boga i svaki korak će biti vođen.

 Ostani nasmijana i u radosti prema životu. Svaopšta mudrost ovog svijeta te grli i podržava. Ostani ti...

Kako mudrost preneti na druge?

Koliko samo različitih dešavanja može da se dogodi osobi kada se otvori za nova iskustva, zaključila je Gospođica. Nije li to mudrost? Dozvoliti sebi da uđeš u nepoznato, znajući da je sve što ti je danas poznato nekada bilo nepoznato. Čak i kada se bojimo nepoznatog, da li se to bojimo onoga što ne znamo ili se bojimo da mi sami nisi dovoljno vrijedni da se pokažemo ko i šta jesmo? Ko na ovom svijetu može da odredi vrijednost čovjeka? Ima li čak i sam pojedinac prava da smatra sebe nedovoljno vrijednim ili isuviše vrijednim? Pitala se Gospođica puno toga, ovih proteklih dana, dok je istovremeno sretala sve više i više ljudi koji se takođe pitaju. Ne samo da pitaju sebe, nego pitaju i nju samu. Odjednom je postala velika odgovornost imati pristup za knjigu sveopšte mudrosti, te želeći da i sama ponudi što bolje odgovore zapitala se šta reći onome ko pita? Kako uputiti onoga ko traga, gledajući u nju kao u nadu? Sa tom namjerom krenula je da lista knjigu svopšte mudrosti u potrazi za odgovorom.

Kako mudrost preneti na druge?

Dobro nam došla, mila naša. Kad postaviš pitanje kao što je ovo sva mudosrt ovog svijeta usklikne u radosti i veselju. Pomoći drugome da dosegne mudrost je duboka težnja svih onih koji su mudrost dosegnuli. Pomoći drugome toliko je duboko ukorenjeno u osnovi svakog bića da mnogi izgube sebe, pomažući drugima. Zapamti mila naša, na svakom koraku možeš pružiti puno, samo osmijehom i pogledom, ali mila naša, čula si ti već onu čuvenu- „da bi spasila svijet, najprije moraš spasiti sebe“.

A šta ćeš reći onome ko te pita? Reci mu ono mudrost u tebi misli. Reci da razumiješ, ako razumiješ? Ohrabi svakog ka putu mudrosti. Možda se čini kao put pun trnja, ali mila naša, ti najbolje znaš da je to put koji ispunjava i spaja te sa najdubljim partijama tvog bića, a ujedno te povezuje sa najnevjerovatnijim ljudima i okolnostima. Ima li šta mudrije na svijetu nego uputiti osobu da prepozna biće u sebi? Mudrost je uvijek prisutna u svakome, ali dok god slušaš buku nećeš znati šta odgovoriti.

Gledaj u to biće, gledaj u tu ljubav koja hoda i reci joj ono što mudrost u tebi zna. Reci joj da nije samo čovjek, da je biće. Biće koje sija! Reci joj da vrijedi! Da je voljena! Da zaslužuje! Kaži joj da ima prava da bude srećna! Ima sva prava ovoga svijeta da se zapita zašto joj buka ne prija. I kad svi idu u pravcu buke, da ostane u tišini gledajući zbunjeno, i to ima prava. Ima prava da sluša sebe. A ima prava i da pokuša da čuje, a da ništa ne čuje. Ima prava da pokušava dok god ne uspije. Ima prava i da odustane. Ima prava da opet pokuša.

Mila naša, svako ima svoj put, ne možeš ti prenijeti ništa ni na koga, ako neko ne želi da primi, vidi ili čuje, ti tu ne možeš ništa. Ono što možeš, sunce naše milo, isijavati radost iz sebe i ostati vijerna sebi, tako ćeš pomoći svima onima koje voliš, kojima se raduješ, koje samo srećeš. Ti budi ti. Prateći mudrost u sebi, mila naša, tako prenosiš mudrost na druge. Ostani nam tako vesela, radoznala i voljena. Uživaj mila, i reci njima da uživaju, bar pomalo-ali svaki dan.  

U čemu je tajna mudrosti?

Bilo je dana kada je Gospođica čula svoju mudrost vrlo jasno, a bilo je i onih dana kada joj se činilo da sva tišina ovog svijeta joj neće pomoći da izabere pravi put. To su oni trenuci kojima se sjeti zašto je uopšte krenula u potragu. Zašto je uopšte pomislila da njeguje svoju baštu onako kako se njoj to činilo najsvrsishodnije. I tako ponekad bi se osvrnula iza ne bi li sama uočila svoj napredak o kojem knjiga sveopšte mudrosti često govori. Nije se osvrtala da bi hranila svoj ponos uspjesima, nego da bi li pronašla tu šemu koja joj je do sada pomogla kada je mudrost u sebi blokirala. Koja je to tajna koju knjiga sveopšte mudrost pokušava da joj kaže, koju ona očigledno zna, a ne razumije.

U čemu je tajna mudrosti?

Prozor u svijet 

O, lijepa naša Gospođice, kako je divno kad znaš šta te zanima. Da bih spoznala tajnu mudrosti najprije je potrebno znati šta te zanima. Mudro je mila naša najprije formulisati pitanje. Već smo ti napominjali za ono, traži i biće ti dato, ali mila- treba znati šta tražiš. Često postoje slojevi koje je potrebno otkloniti da bi se došlo do istinske potrebe. Do same srži traženja. To je tajna- spoznati šta tražiš. Saznati svoju potrebu. Mudrost u tebi zna sve tvoje potrebe. Poslušaj šta ima da ti kaže. Mila naša samo tako možeš da kreneš u process studiranja. Da, da , dobro si čula, process studiranja života. Nije to plan i program po čijem završetku dobiješ dilomu. To je svakodnevni proces učenja o sebi, o svojim potrebama i skolonostima, ljudima oko sebe i svijetu oko sebe. Naći svoje mjesto pod suncem, osvjetliti svoj Kutak života- to je tajna.

Lijepa naša, ima još jedna tajna- tajna sitnica. Taj deminutiv u sebi krije ogromnu veličinu. Sitnice koje odradiš danas, živjećeš sutra. Sve te male i čine ti se nevažne stvari koje obavljaš automatski se sumiraju u veliki rezultat godinama kasnije. Tajna je, mila naša, da u te sitnice, te male stvari koje uzimaš zdravo za gotovo, ispuniš ljubavlju i pažnjom, jer će na kraju rezulat biti upravo to. Isto važi i za obrnuto, ako želiš veliki rezultat, počni od sitnica. Sledeći puta kada čuješ: “ma ništa, to je sitnica”, pokloni se toj sitnici kao da je planina, jer jednog dana će to postati.

Mila naša kada vidiš da je planina dobra ili loša, zdrava ili bolesna, lijepa ili ružna, srećna ili tužna, zadovoljna ili nezadovoljna, znaj da je rezultat svakodnevnih sitnica.

Za kraj, kao što vidiš dijete naše, puno je tajni mudrosti, ali samo potraga ti može otkriti sve njih. Dok god tragaš u radosti, naći ćeš i biće ti dato sve. U radosti ostani, mila naša.    

Kako odagnati nezadovoljstvo?

Lijep je osjećaj pratiti svoje unutrašnje zadovoljstvo. Biti siguran da je to tvoj korak koji želiš da napraviš i ići stazama koje si zamislio. Ali zanimalo je Gospođicu šta da kaže, ili kako da objasnima onima koji su nezadovoljni, da imaju prava da budu zadovoljni. Kako dočarati običnom čovjeku da je suviše neobičan i vrijedan u kratkotrajnom životu, da bi živio tužna i smrknuta lica? Razumjela je Gospođica različite stepen razvoja o kojem joj je knjiga sveopšte mudrosti pisala, ali zar nije moguće na svakoj stepenici biti nasmijan? Razmišljala je kako joj vrijeme brzo prođe kada joj se dešavaju lijepe stvari, a u dosadi ili teškoći se čini da nikada nema kraja. Zar onda nije logično da upravo u teškoći ili dosadi pojedinac pronađe neku lijepotu kojom bi sam sebi prekratio vrijeme?

Kako odagnati nezadovoljstvo?

Lipa naša mišuljice, zar nije lijepo pronaći svoju unutrašnju mudrost i pratiti je, a onda još i podijeliti sa drugima. Mico naša mila, jedna velika istina koju sveopšta mudrost želi da razumiješ jeste da ogromna količina ljepote postoji u svakom ljudskom biću i samo onaj ko ljepotu u sebi uzgaja istu može i da prepozna. Voljeti sebe uvijek će proizvesti da voliš i druge, čak i u njihovom nezadovoljstvu. Ali mila, mila, mila, naša, ne može se nikome ništa odagnati ako to ne želi. Nije mudrost sila, mudrost je put. Razloga za zadovoljstvo uvijek ima, samo ih neko vidi, a neko ne. Kad biraš put koji te raduje lakše ti je da prepoznaš radost. Kad prepoznaš sebe, lakše ti je da prepoznaš druge. Kad znaš ko si, ne treba ti odobrenje drugih, jer ti već znaš ko si i tako se predstavljaš. Kad znaš ko si postaješ zadovoljan time što jesi. Kad znaš ko si , shvatiš da nisi takav jer moraš biti takav, nego si takav kakvog te božanska sila stvorila i kao takav samo puštaš da to i budeš. Kad znaš ko si, onda znaš i šta želiš, i ka tome ideš. A kad ideš tome što želiš zadovoljan si i kad se svim drugima čini da trebaš biti nezadovoljan. Ali i ako upadneš u začarani krug nezadovoljstva, najbolje što možeš uraditi za sebe jeste ono što te raduje. Nađi nešto što te raduje i oslobodi svoju dušu i um. Samo svjetlost će uvijek ugasiti tamu. Samo zadovoljstvo može odagnati nezadovoljstvo. Samo ljubav može otkloniti strah i sve što ti nanosi bol. Znaš li da je nezadovoljstvo bol koji nanosiš sebi? Šta mama uradi djevojčici koja padne i udari se u koljeno? Poljubi da prođe. Mama poljupcem šalje ljubav da ukloni bol. Zato ako želiš odagnati nezadovoljstvo sebi ili drugima, jedino ljubav može da ukloni taj bol koji čovjek sebi nanosi. Učini ono što možeš da ljubav sebi pružiš i osvijetliš svoj život zadovoljstvom. U zadovoljstvu, miru i spokoju ostani mila naša. 

Da li je ići za svojom radošću neodgovorno?

Nikako Gospođica nije mogla da razumije to da ima prava da bude srećna i radosna. Znala je da ima prava, ali nije razumjela. Shvatala je osjećaj koji jo to donosi. Vrlo je jednostavno da se razumije da neko želi i voli da se osjeća prijatno, ali nekada moraju da se radi stvari koje nam ne prijaju. Kako da bude radosna dok radi stvari koje joj ne prijaju, a koje osjeća da mora. Kako samo ustati jednog dana i reći da ću od sada raditi stvari koje me raduju? Pokušala je da izoluje pitanje koje je muči i listajući knjigu sveopšte mudrosti naletela je na jedno koje joj se činilo upravo to:

Da li je ići za svojom radošću neodgovorno?  

Draga naša, dobro došla. Uvijek si dobro došla. Dok god tražiš mudrost u sebi sveopšta mudrost ovog svijeta će rado da te savjetuje. Sveopšta mudrost te ne savjetuje jer je to odgovorno, nego zato što to želi, ali dok to čini sveopšta mudrost odgovara za svoje riječi. Razumiješ li?

Kada radiš nešto što misliš da moraš, a ne zadovoljava te, na kraju završiš sa nezadovoljstvom. Sveopšta mudrost te savjetuje da slušajući svoju unutrašnju mudrost saznaš šta te zadovoljava. Tada ćeš raditi to što te raduje, a i sam rezultat će da te raduje. To je život u radosti. Sveopšta mudrost  podržava odgovornost potpuno, ali najprije odgovornost prema sebi. Samo ako si odgovorna prema sebi, možeš biti odgovorna prema drugima. Tada možeš iskreno pristupiti svim drugim odnosima.  Kada poznaješ sebe i šta je to što želiš i osjećaš, možeš se predstaviti svijetu za to što jesi. To je osnovna ljudska odgovornost. Biti odgovoran prema drugima može samo onaj ko je iskren prema sebi.  Spoznati mudrost u sebi i živjeti u saglasnošću sa istom. To je život kojem se raduješ kad plačeš od bolova prvog udaha pri napuštanju majčine utrobe. I tada mila moja, ne rađaš jer moraš, nego zato što želiš. Baš takva kakva jesi želiš da se rodiš. Baš takva. Zar nije neodgovorno sputavati sebe da osjetiš radost života, jer misliš da moraš da radiš to što drugi kažu? Ko je odgovoran za to što je nezadovoljan? Sveopšta mudrost ovog svijeta te uspućuje da pitaš mudrost u sebi kakva si to ti? Sveopšta mudrost zna ko si ti i voli te baš takvu, ali ti moraš to čuti od mudrosti u sebi. Sve drugo je neodgovorno, jer to nije odgovor došao od tvoje unutrašnje mudrosti. Tragaj mila, ali ne zaboravi da te sveopšta mudrost voli u svakom trenutku baš takvu. Ostani radosna, jer si se zato tu. 

Kako da znam da me vodi unutrašnja mudrost?

Slušala je Gospođica mudrost u sebi, a u najvećim dilemama se obraćala knjigi sveopšte mudrosti, ali ta težina koju je bilo potrebno savladati u cilju praćenja svoje unutrašnje mudrosti joj se činila nesavladiva. „Lako je reći, ali ne i u raditi“, mislila je često. Razgovarati sa mudrošću je divno. Čitati sve te dubokoumne savjete potpuno okrepljuje organizam i vraća duboku vjeru u suštinu, ali ... postoji to ali koje potresa svaku ćeliju pri samoj pomisli da uradi onako kako je njena unutrašnja mudrost navodi. Kad bi bar sa sigurnošću znala da to čemu teži jeste mudro, lakše bi joj bilo, ali kako da zna? Zar nije cijeli život učila da je mudro slušati mudrije od sebe, a sad joj knjiga sveopšte mudrosti sugeriše da sluša mudrost u sebi.

Kako da znam da me vodi unutrašnja mudrost?

Mico naša slatka, svako pitanje koje postaviš potiče iz tvoje unutrašnje mudrosti. Mudrost u tebi želi da se čuje, da kaže šta misli, želi da mudrost tih za koje misliš da su mudriji preispita. Želi da pronađe svoj način. Sveopšta mudrost ovog svijeta te samo navodi da pomisliš da imaš prava da slušaš svoju unutrašnju mudrost, da imaš prava da se raduješ. Tako znaš da te vodi mudrost. Ako te to što želiš raduje, ako te to što radiš raduje, ako te to što misliš raduje, mudrost u tebi će se radovati. 

Mila, mila, oh mila naša, imaš prava da se raduješ! 

Sunce naše, zna svaopšta mudrost koliko je teško ugasiti buku oko sebe koja radovanju traži razlog i u svojoj tišini se sjetiti kako se raduje. Najprije se osjetiti radosno. Možeš li mila da se sjetiš kako je to biti radostan zbog same ljepote radovanja? Sjetićeš se, samo polako. Malo po malo. Uradi nešto samo zato što te raduje. Samo zato. Kad osjetiš radost osjetićeš mudrost. Samo nastavi, tragaj i naći ćeš. Taj most mila, između tebe i tvoje unutrašnje mudrosti gradi se polako, ali kada ga jednom izgradiš taj most, sve druge mostove ćeš znati kako da gradiš u radosti. Jer mila, samo ono što u radosti gradiš - radost će ti dati. I ne boj se mila, sveopšta mudrost je uvijek tu za tebe. Voli te. Buka oko tebe ograničava samo ako je čuješ, kao što te i mudrost raduje samo ako je čuješ. Ti mila biraš šta ćeš čuti. Šta ćeš vidjeti. Kome ćeš vjerovati. Sveopšta mudrost je uvijek tu za tebe. Uvijek mila naša. I voli te uvijek te voli, al mila samo u tišini i radosti ti čuješ da te voli. Ti tada osjetiš. 

Ali svaopšta mudrost te uvijek voli. Ostani nam radosna i u ljubavi. 

Trpiti ili biti srećan?

Novinar: „ Kako si znao da će da pobijedi?“

Stari bokser: „ Vidio sam kako trpi udarce. Onda sam vidio sjaj u njegovim očima.“

Čitala je Gospođica ove riječi pokušavajući da čuje šta njena unutrašnja mudrost ima da kaže. Prihvatila je da nije baš lako čuti svoju mudrost, ali znala je da ne može odustati sad kad zna da unutar nje ima neko pametniji od nje same. Smiješno koliko joj je zvučalo, tako je doživljava sve te savjete koje joj knjiga sveopšte mudrosti upućuje. Pronaći u sebi nešto što nisi znao da imaš, isto je kao pronaći drugu osobu za koju nisi znao da postoji. Bilo kako bilo, gore navedeni tekst kosio se sa svim što knjiga sveopšte mudrosti propovjeda. Ako jedan bokser pobedi tako što trpi udarce, zar ne bi onda i sam čovjek morao da nauči da trpi u cilju pobjede, smatrajući pobjedom neki svoj ostvareni cilj ili želju. S druge strane „trpljenje“ podrazumjeva da radiš ono što ne želiš i tu je sad zbunjuje cijeli koncept. Znajući da knjiga svopšte mudrosti odgovara na formulisana pitanja,  potražila je odgovor na to što je zbunjuje.

Trpiti ili biti srećan?

Neka ti je divan i svečan ovaj dan! Lijepo li je što te sve inspiriše da se zapitaš. Već ti je sveopšta mudrost ukazala na neophodnost traganja u cilju pronalaženja. Što više pitaš, više odgovora ćeš imati, a ako još pažljivo slušaš, otkriće ti se i tvoj istinski odgovor. Umjetnost mudrosti jeste otkriti sebe, te i kad misliš da trpiš biti ono što jesi, i kada misliš da si srećan biti ono što jesi. Kada prepoznaš sebe u sebi, shvatićeš da ne  moraš ništa da trpiš, jer imaš prava da te ispuni sreća bez obzira na sve. To ne znači da nikada nećeš uraditi nešto što ti se u početku čini teško. Nekada je mnogo veće trpljenje ne uraditi ništa, nego uraditi nešto teško. Da li je nešto trpljenje ili je rad koji potiče iz ljubavi samo mudrost unutar tebe zna. Zato te sveopšta mudrost upućuje na tebe. Mudrost u tebi će ti uvijek reći da ništa ne moraš da trpiš, ako trpljenjem smatraš raditi stvari koje ne želiš. Ali onda se postavlja pitanje šta želiš? Smiješ li da izgovoriš to što želiš?

Mila naša, ništa, ali baš ništa ne moraš da trpiš, ukoliko ne želiš. Ali sve što želiš da trpiš zarad nekog za tebe višeg cilja, jeste sam akt ljubavi prema sebi. I opet se vrti u krug najveća mudrost od svih, a to je spoznate sebe. Svoje ideje, vizije, stavove, svoje mišljenje. Odvojiti se od mišljenja drugih, roditeljskih stavova, drugarskh preporuka. Preispitaj svaku riječ koju izgovoriš i tvoj put ka unutrašnjoj mudrosti biće popoločan ljubavlju.

Milo sunce naše, najteži udarac jeste trpiti sebe, a ne znati ko si. 

To je ono što te gura da pronađeš mudrost u sebi, ne bi li prestala trpiti sebe u neznanju. 

Kako je jednostavano, kada se čini izuzetno komplikovano?

Dani su prolaziili i Gospođica je polako usvajala savjete iz knjige sveopšte mudrosti, a ponajviše onaj da se okrene ka mudrusti unutar sebe. Međutim, to okretanje mudrosti unutar sebe nije ni malo jednostavno kako sveopšta mudrost navodi. Već je dovoljno zašla u cijelu priču da joj je bilo jasno to da, ako knjiga sveopšte mudrosti piše jedno, a ona misli drugo, negdje postoji kvaka. Ili ona nešto ne razumije, ili je potpuni izrod iz ove ljudske vrste. Ova druga opcija se činila suviše prepotentnom, te je odlučila da još jednom prelista knjigu sveopšte mudrosti, ne bi li bolje razumjela kako je sve jednostavno kada se njoj čini dosta komplikovano? Kako dosegnuti taj famozni nivo mudrosti u kojem je sve jednostavno ? Vrijedi li se uopšte nadati da će doći do tog nivoa...

Kako je jednostavano, kada se čini izuzetno komplikovano?

Mico naša, jeste, sve je vrlo jednostavno. Ali, mila naša sveopšta mudrost svijeta nikada nije rekla da je lako. Lako je biti mudar kada mudrost imaš, ali dok mudrost stičeš ne čini se tako lako. Svako unutar sebe mudrost ima, ali zbog buke iz vana često se putevi do te mudrosti čine komplikovanim i suviše teškim. Dok tragaš i pitaš se, znaj da što više slušaš mudrost u sebi, sve lakše ti postaje, a dok mudrost u tebi ne progovori i dok se kolebaš sa svim glasovima oko tebe, čini ti se teško. Ali i tada mila naša, i tada je jednostavno. Jednostavno je jer ti tvoja unutrašnja mudrost  jasno govori u kom pravcu da ideš, a kada tako učiniš osjećaš se dobro. Činiš ono što ti je logično i činiš ono što te raduje. Ne samo da te raduje, nego te uzbuđuje. Kada pratiš svoju unutrašnju mudrost ti pratiš svoj blagoslov, ti blistaš.

Čini ti se da nije lako biti uvijek bolji čovjek, dok misliš da si bolji čovjek jer to moraš, a ne zato što to želiš. Ali kada jednom pokušaš da na kamen odgovoriš hljebom, prepoznaćeš milost u sebi, prema sebi i prema drugome. Kada se fokusirati na jednu dobru stvar  u trenucima kada te neko izluđuje ili ljuti, prepoznaćeš kako se u tebi budi smirenje. Što to češće radiš, sve češće ćeš se osjećati dobro, a sve manje bijesno. Nije lako mila naša, ali jeste jednostavno. Vrlo je jednostavno, ako pitaš mudrost unutar sebe. Možda ti nije lako reći ne kada to želiš, a misliš da moraš reći da, ali i sama shvataš koliko je jednostavno samo promjeniti ta dva slova. 

Ako ti se čini isuviše teško, pa ti mila reci da. Reci da  buci napolju, ali reci i sebi da ideš protiv sebe, još uvijek. I to je mudrost. Činiti kako buka nalaže, ali znati da činiš kako ne želiš. Još uvijek. Još malo. Dok se buka oko tebe još malo ne stiša. Dok mudrost u tebi ne postane malo glasnija. I kada prepoznaš taj trenutak, reći ćeš ne. U tvoje vrijeme. Kad ti shvatiš da je to ne poteklo iz tvoje unutrašnje mudrosti.

Mila naša, kada se samo usudiš da pomisliš da imaš prava da se osjećaš dobro i da živiš život kakav želiš, shvatićeš da se možda ne čini lako, bar ne u početku, ali je vrlo jednostavno to razumjeti. Zar ne? Jer ko ima prava da te spiječi da budeš to što želiš? Kome daješ moć da ograničava tvoje želje? Razumiješ li mila naša da ti kojima si dala tu moć, to i ne znaju i najčešće uopšte ne žele tu moć. Oni i ne znaju da te ograničavaju. Ti sama sebe ograničavaš onog trena kada se odvojis od svoje unutrašnje mudrosti i priključiš se buci okoline.

Mila dušo naša, sveopšta mudrost ovog svijeta te voli i podržava sve tvoje talente i želje i raduje se posmatrati kako se ispoljavaš. Daj šansu sebi da čuješ mudrost unutar sebe i dosegnućeš mnogo famozniji nivo od onog što možeš i da zamisliš trenutno.

U miru i radosti ostani mišuljice naša. 

Reci mi nešto o ljubavi...

Onaj ko zna šta traži...  

Već je bila umorna od slušanja raznih opravdanja zašto nešto između njih dvoje treba da uspije, i kako su im sve zvijezde dale znak, sem eto baš te jedne koja pravi problem već mjesecima i oni se uporno ne razumiju, samo zbog te eto jedne male, minorne stvari. Gospođica je zalazila duboko u sebe da iskaže maksimalno razumjevanje za ljubavne tegobe svoje prijateljice, ali sva ta drama joj se nije činila prirodnom. Zar je moguće da je potrebno toliko drame i toliko pitanja i toliko okolišanja oko nečega što je tako lijepo kako što je spajanje dvoje ljudi u jednu priču ? Slušajući prijateljicu pitala se da li ona uopšte čuje sebe dok govori o njima i da li će ijedan kompliment upućen njemu izaći iz njenih usta? Zašto bi svoje vrijeme provodila sa nekim o kome ima takvo mišljenje? Koliko još gluposti treba da uradi neko da bi ona bar samo pomislila da zalužuje bolje i više? Zašto pristaje na ideju, a ne na suštinu? Tako iscrpljenja od glumljenja dobre prijateljice, ušla je u stan sa željom da se što prije dočepa knjige sveopšte mudrosti.

Reci mi nešto o ljubavi...

Mila naša, mila naša, dišeš li? Onako duboko, opušteno i smireno? Uživaš li u uzdahu i izdahu? Dovoljan je samo jedan istinski dubok i svjestan udah se se spojiš sa mudrošću u tebi. Znaš li to? Dovoljan je samo jedan dubok udah osjetiš ljubav koju sveopšta mudrost ovog svijeta osjeća prema tebi. Diši mila naša, diši. To je ljubav. Kad dišeš duboko i opušteno. Diši mila naša. Diši i shvatićeš, osjetićeš  da sve oko tebe je ljubav.

Može i da nađe.

Ljubav i jeste ono jedino što postoji. Ljubav si ti. Ljubav je mudrost u tebi. Ljubav je biti ono što jesi. Ljubav je kad se dvije suštine spoje u istu ideju. Svašta je ljubav, a mnogo toga nije ljubav.  Ljubav je kad se opustiš, kad dozvoliš, kad se otvoriš. Ljubav je i kad sanjaš i kad znaš. Ljubav je kad jednostavno znaš. Kad znaš ko si. Kad znaš gdje ideš. I kad znaš sa kim želiš da ideš. A ti uvijek

znaš. Mudrost u tebi će ti uvijek reći. Samo utišaj buku oko sebe, i ljubav iz tebe će progovoriti. Ljubav jeste jedna i ista, ali je svi doživljavaju i iskazuju drugačije. Koliko ljudi ima, toliko prikaza ljubavi ima. Pustiti ljude da budu ono što jesu, je ljubav. Biti ono što jesi jeste ljubav. Upoznati sebe. Cijeniti sebe. Cijeniti svoju pažnju. Promišljeno usmjeravati svoju pažnju. Učiti. Družiti se. Radovati se. Sve je to ljubav i još puno toga. Kada si potpuno nesavršena nekome savršena. Ljubav je kad podstičeš svoje vrline i gradiš svoje sposobnosti. Ljubav je kad si podržana. Ljubav je, ljubavi naša, kada nađeš ljude koji te vole. Oni se nađu, ne praviš ti od njih one koji te vole niti ubjeđuješ da te vole. Ljubav je kad se ne dokazuješ, nego živiš.  

Ljubav je kad savladaš strah da se spojiš sa svojom unutrašnjom mudrošću, takođe kad savladaš strah osjetiš unutrašnju mudrost drugog bića.

Ljubav je kada izađeš iz šablona. Ljubav je i kad pogledaš u ogledalo i osjetiš mir. Spokoj. Kad osjetiš ljubav dok se gledaš u ogledalo, e to je ljubav. Ljubav je kad pustiš sebe na miru. Ljubav je kad znaš da to što jesi je dovoljno. Kad znaš da možeš sve što želiš. Ljubav je kad znaš da ti jesi ono što želiš da budeš i kad to znaju svi koje za ljubav vezuješ. Ljubav je razgovor. Ljubav je smijeh. Ljubav su i suze mila naša. Ljubav je i kad je boli tijelo dok se novi život rađa, i kad ga boli duša što ne možeš da olakša taj bol namjenjen ženi, dok se trese u neizvjesnoti i molitvama.  

Ljubav je kad daš sve od sebe, ali je ljubav i kad odustaneš jer je strah prevelik. Ljubav ćeš osjetiti na svakakve načine i nikada se ograničiti ne može, zato i jeste uvijek tu. Ljubav je, mila naša, svaki novi dan, uvijek je oko tebe i sa tobom.  

Mudrost u tebi zna šta je ljubav mila naša, samo stišaj buku oko sebe i svu ljubav ovog svijeta ćeš osjetiti i znaćeš, sve ćeš znati. 

A i ako to ne uradiš, mila naša, svaopšta mudrost svijeta te voli. Uvijek će te voljeti. Postani i ostani voljena mila naša.

Da li čovjek mora znati svoju svrhu?

„Kolika li je samo snaga ove rijeke?“, pitala se Gospođica gledajući u taj široki pojas tečnosti koji dijeli obalu na kojoj se ona nalazila od oaze zelenila sa suprotne strane. Voda je oduvijek fascinirala bez obzira da li je bila ograničena u formi jezera, rijeke ili se radilo o vodama mora i okeana. Uživala je da posmatra tu jednostavnu pojavu koja nosi naziv voda. Voda se nikada nikome ne dokazuje, samo teče i daje potpunu slobodu da se prema njoj ophodi kako god kod poželi. To što je neko bacio gomile otpada, niti to što neko smatra da je isuviše plava ili zelena, niti to što neko misli da ne miriše baš prijatno, čak ni to da li će joj prići ili ne, neće je spriječiti da teče. Svojom ljepotom uvijek zove i privlači, radosne raduje, a tužne umiruje. Ali to kako će uticati na pojedinca nema veze sa vodom, ona zna svoju svrhu i nastavlja da teče. I tada joj se potkralo novo pitanje. Brzo je zapisala u svoj rokovnik: „Da li čovjek mora znati svoju svrhu?“ Do tada je već spoznala koliko je lako zaboraviti sopstvenu misao, te se nije ustručavala da u bilo kojoj prilici zapiše istu. A zatim se ponovo se uključila u razgovore svojih prijatelja, s tim što je sada u sebi osjećala uzbuđenje što će ponovo čitati knjigu sveopšte mudrosti.

Da li čovjek mora znati svoju svrhu?

Pile naše malo, koliko si samo napredovalo. Koliko samo ljubavi sveopšta mudrost svijeta ima za tebe, znaš li? Osjećaš li? I pitaš se zašto. Kad god čuješ da te sveopšta mudrost svijeta voli, ti se pitaš zašto. Zato što svrha sveopšte mudrosti ovog svijeta nije da te nauči, ti učiš sama, onako kako se samo učiti i može, svrha mudrosti jeste da te voli. Mudrost te uvijek voli, voljela te je i voljeće te. Uvijek. Kada se ti obratiš sveopštoj mudrosti svijeta ti dozvoljavaš sebi da čuješ i osjetiš koliko si voljena. Kao što rijeka teče, ušla ti u nju ili ne, tako te i mudrost voli, znala ti to ili ne. A kada pitaš, odgovor će ti doći.

Već si mila naša shvatila do sada da čovjek ništa ne mora, sve mu je dato na izbor, pa tako ne mora ni da zna svoju svrhu. Ali, ljubavi naša, sam taj pojam svrha života tako zvuči ozbiljno i strogo, da se sveopšta mudrost ovog svijeta pita, ko bi uopšte želio da zna tako nešto? Ne dozvoli da zvučnost i strogoća buke oko tebe, nadglasa ljubav tvoje unutrašnje mudrosti. Ništa nije tako ozbiljno i strašno, što mudrost u tebe ne može da preinači u smijeh i radost.

Rijeka zna šta je i ona radi svoje, mudrost zna šta je i ona čini svoje, a ti, znaš li ti, ljubavi, šta si? Ko si? Kad spoznaš ko si, moći ćeš biti sve što želiš. Šta te to raduje i stvara sjaj u očima? Koji je tvoj razlog što se budiš ujutru? Šta te to raduje? Šta te to raduje? Tvoja svrha, milo dijete naše, jeste da se raduješ. A kako ćeš to učiniti je tvoj izbor. Prati ono što te raduje, prati svoj blagoslov, prati sebe. Tvoja svrha jeste da pratiš sebe. Toliko snage, ljubavi, razumijevanja, talenata, brižnosti, niježnosti, snova i želja, toliko vjere i nadanja u tebi ima. Ispolji se. Iznesi sve iz sebe, jer mila naša, ne zaboravi da sve što iz sebe izneseš, vraća ti se i to duplo. Iznesi radost iz sebe, i radost će ti se vratiti. Sveopšta mudrost ovog svijeta te voli i raduje se tvojoj radosti, a voliš li ti sebe i raduješ li se? U miru i radosti ostani, mila naša. 

Kratko, ali slatko

 Dan je bio divan, a Gospođica se smijala do suza gledajući poruku što je primila od jednog Gospodina. U pitanju je bio vic. 

Javili devojci da joj je pradeda umro pa tako ode ona kod prabake da je uteši.

Kaže prabaka:

-      Dete moje, dedica je umro u nedelju popodne dok smo vodili ljubav.

Devojka se zgrozi:

-       Pa jeste li vi normalni? Imate skoro sto godina, nije ni čudo da je umro kad ste u tim godinama radili takve gluposti!!!

-      Zlato bakino, mi smo pazili na zdravlje pa smo vodili ljubav samo nedeljom uz zvuke crkvenog zvona, lagano i polako, na ding unutra, na dong napolje.

Posle tih reči bakica malo zastane, obriše suze i nastavi:

-      A da nije prošao onaj glupi sladoledžija zvoneći kao lud, deda bi još bio živ…

Koliko je vic bio smiješan ili ne jeste relativno, ali Gospođica se smijala sebi jer je tog trenutka pomislila kako je sva možda mudrost upravo u tom vicu. Čim čovjek počne da radi stvari na osnovu toga kako drugi sviraju, postoje velike šanse da umre prije vremena. I zar je živ uopšte onaj koji pleše po tuđoj muzici, dok u njemu svira drugačiji ritam?

„Moraće češće da čita viceve“, mislila je u sebi smijući se i dalje.

Koji je to faktor koji utiče na sreću u nama samima?

Neka jeza zadovoljstva je prolazila Gospođicinim tijelom. Osjećala je radost u sebi, a nije znala zašto. Pozitivna iščekivanja su joj opkolila um te se smijala sama sebi. „Ovako izgleda kad čovjek poludi“, mislila je smijući se. Koliko li joj je samo lijepo trenutno. Sve više i više je shvatala samu poentu koju knjiga sveopšte mudrosti pokušava da joj prenese. Radovati se. Jednostavano ustati i biti srećan zbog svega što je prošlo, i zbog svega što će doći, sada. Biti srećan sada. Imala je ona te trenutke sreće, pa čak i sate i dane, ali nije znala šta je podstaklo tu sreću. Kako to da jedan dan ustane radosna, a drugi dan i ne baš tako. 

Koji je to faktor koji utiče na sreću u nama samima? Prisjećala se svih onih divnih trenutaka u svom životu tokom kojih nije bila srećna, i svih onih običnih koji su joj natjerali suze radosnice na oči. Ako je sve tako jednostavno, zašto uopšte težimo ka komplikovanom? Ka, po nama boljem? Zašto želimo dvoje, troje ili više djece, kad je sa jednim jednostavnije? Zašto želimo uvijek bolje auto? Zašto želimo još znanja? Zašto želimo posjetiti različita mjesta, kad je jednostavnije uvijek ljetovati na istom? Zašto sanjamo o većim kućama i većim krevetima, kad je jednostavnije održavati manje?  I zašto u svemu tome nismo srećni ili zašto bar većinu dana nismo srećni i zadovoljni? Razmišljajući o svemu tome, njena radost je prešla u uzbuđenje zbog spoznaje da uvijek može pronaći odgovor koji čuva  knjiga sveopšte mudrosti.

Koji je to faktor koji utiče na sreću u nama samima?

Zdravo mišuljice, kako si ti danas? Raspoložena? Uzbuđena? Osjećaš se ispunjeno. Zar to nije divno? Znaš li zašto je tako? Jer pratiš svoj blagoslov. Tvoj blagoslov je tvoje pravo da ispoljiš svoju ličnost. Ti si ono što želiš da budeš. Shvataš li ? Ljudi oko tebe te poznaju, ali ti moraš upoznati sebe. Kao što prilikom upoznavanja neke druge osobe počneš da postavljaš pitanja toj osobi, tako ih postavi sama sebi. Kada sebe upoznaš, onda se ispoljavaš sa jasnoćom, sa snagom, sa voljom, sa ljubavlju i opušteno. Više ništa nije važno dok god si ti vijerna sebi. Ali moraš dobro upoznati tu osobu koja si bila do sada. Ako si baš radoznala možeš se i zapitati zašto si bila baš takva do sada. Nije to tako teško, ti se samo zapitaj, a mudrost u tebi će ti odgovoriti. Zatim, mišuljice naša draga, zapitaj se ko ti ustvari želiš da budeš. Kako želiš da živiš. Da li to što si do sada je ono što želiš biti i od sada? 

Kada to otkriješ, a to mudrost u tebi zna i rado će ti reći, ako stišaš buku oko sebe da čuješ svoju unutrašnju mudrost, otkrila si svoj faktor sreće. 

To daje osjećanje radosti u tebi. Kada ujutru ustaneš, a znaš i prepoznaješ tu osobu u ogledalu. Znaš ko si ti, znaš zašto radiš to što radiš. Jedina osoba koju vrijedi upoznati na ovom svijetu si sama ti. Samo osoba koja poznaje sebe, svoje želje, snove, vizije može da bude srećna bez razloga i da tu sreću prenosi drugima. A takođe ta ista osoba zna da ima puno razloga za sreću. Kada upoznaš tu osobu u sebi upoznaćeš i svoju želju da rasteš i razvijaš se. Kao što rasteš fizički u visinu i širinu, tako je i svaki drugi rast prirodan tok ljudskog život. Žališ da ti raste iskustvo, žališ da ti raste porodica, želiš da ti raste posao, želiš da ti raste auto, želiš da ti raste kuća, želiš da ti raste bankovni račun, želiš da ti raste znanje, žališ da ti rastu prijatelji, želiš da ti rastu biljke. Svijet oko tebe uvijek raste i razvija se, pitanje je samo da li ti rasteš sa svijetom oko sebe. 

Mišuljice naša, nisu želje te koje su komplikovane. Želje su vrlo jednostavne, a to shvatiš kada se ostvare. Komplikovno je kada čovjek ne poznaje sebe, ne zna kuda ide i ne ispoljava sebe nego ispoljava mišljenja drugih ljudi oko sebe. Komplikovano je kada buka oko tebe nadvlada unutrašnju mudrost u tebi. Komplikovano je kada se prema drugima odnosiš kako ne želiš da se odnose prema tebi. Ostani u radosti, mišuljice naša i znaj da te sveopšta mudrost ovog svijeta iskreno voli. 

Kako prepoznati istinski zadovoljnu osobu?

Lutala je Gospođica svuda po svijetu, što stvarno što u mašti i živjela razne živote u svojoj kreativnoj glavici. Dugo je smatrala da je jedina koja to radi, sve dok nije otvorila svoj um i istraživajući pronašla uzorke drugih ljudskih bića koji isto to čine. Što je više otvarala svoju dušu i svoj um, to su se više ljudi otvarali prema njoj i pričali o svojim vizijama i snovima. Ima li šta ljepše nego kad neko živi pokušavajući da ostvari svoj san ? Činilo joj se da je njeno najveće lično otkriće bilo to da svaki čovjek u sebi ima neostvaren san! Ali ne neostvaren san kao neki konkretan neostvaren cilj, nego neostvaren san kao sam život. Svaki čovjek želi da živi drugačije od onoga što živi danas. Samo je pitanje ko radi na tome da živi drugačije, a ko je odustao od ideje ili nije ni pokušao. Najteže joj je bilo razgovarati sa onima koji to uopšte neće da priznaju, nego tvrde da su zadovoljni svojim rezultatima, no međutim ponašaju se kao neko ko je nezadovoljan. Da li je bes, uvreda, omalovažavanje, tračanje, zavirivanje nosa u tuđa posla, ismijavanje ili bilo koji drugi vid agresije prirodna pojava kod čovjeka? Jedino joj knjiga sveopšte mudrosti može reći par mudrosti na tu temu. 

Kako prepoznati istinski zadovoljnu osobu?

Mila naša, radujemo se tvojim pitanjima, no sjeti se, i ti, da pitaš u radosti. Mudrost je uvijek tu da te obraduje i pruži ti ljubav i razumjevanje, da ti olakša put do tvoje unutrašnje mudrosti. Mudrost je uvijek tu za tebe, kad si ti tu za sebe. Ako i pomisliš nekada da nisi tu za sebe, samo se opusti i mudrost će stići do tebe, dok ti polako dolaziš do sebe.

Pitaš nas, pitaš, a sama ovaj odgovor znaš. Misliš da sveopšta mudrost svijeta ne zna kada ti pitaš jer tražiš put i kada pitaš jer tražiš potvrdu? Imaj povjerenja u svoju unutrašnju mudrost više. Jače. Snažnije. Nikada te tvoja unutrašnja mudrost neće iznevjeriti, jer ona ide tvojim putem. Ono što može da se desi ponekad, jeste da ti ne ideš svojim putem. I tada se ti ne osjećaš dobro. Tvoja intuicija je tvoja mudrost. Poslušaj se. Imaj hrabrosti da se poslušaš. Puteva je milion, ali je tvoj samo onaj na kojem se osjećaš dobro! Ispunjeno. Uzbuđeno. Spokojno . S mirom. U znanju. Zadovoljno što koračaš.